BANJALUKA, Šanse za oporavak 361 preduzeća koliko se trenutno nalazi u procesu stečaja su minimalne, a prema procjenama Udruženja stečajnih upravnika RS od nekoliko stotina firmi u kojima su stečajevi pri kraju, samo njih 60 možda izbjegne likvidaciju, analizirao je CAPITAL.
Neuspjela privatizacija u Republici Srpskoj rezultovala je velikim brojem pokrenutih stečajeva u preduzećima širom RS i ojadila na hiljade radnika koji jedini spas od siromaštva vide u revitalizaciji i pokretanju ponovne proizvodnje.
Međutim, tu nije kraj ovom lančanom problemu. Nakon što su od nekada uspješnih preduzeća napravljena privredna groblja, neisplaćene plate, porezi i doprinosi radnika pali su na “leđa” ionako slabašnog budžeta RS, i postali briga države.
Prema realizaciji Programa socijalnog zbrinjavanja radnika, a koji je ove sedmice usvojila Vlada RS, u 2012. godini iz budžeta Srpske je izdvojeno osam miliona KM za uplatu doprinosa za 8.878 radnika iz 68 preduzeća.
Za izmirenje obaveza za doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Fondu PIO RS doznačeno je sedam miliona KM, od kojih je 5,2 miliona KM odobreno na ime doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje 1.921 radnika iz 14 preduzeća koja su otišla u stečaj u 2009. i 2010. godini. Preostali dio odobrenih sredstava od 1,83 miliona KM uplaćen je Fondu PIO za doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za 269 radnika koji su ovom uplatom ostvarili uslov za starosnu penziju.
Tegeltija: Naslijeđeni dugovi
Na pitanje CAPITAL-a postavljeno ministru finansija RS Zoranu Tegeltiji zbog čega su ministarstvo i Poreska uprave RS dozvolili toliko nagomilavanje dugova firmi u stečaju, a koji je prema posljednjoj računici dosegao cifru od 333 miliona maraka, konkretan odgovor nismo dobili, već samo opštepoznat komentar da se dug prema Poreskoj upravi stvara već duži vremenski period.
“Pogledajte strukturu tih preduzeća koja odlaze u stečaj, ogroman je broj državnih preduzeća u kojima od 1998. godine nisu uplaćeni porezi i doprinosi i ona kao takva postoje samo na papiru. Na papiru su se stvarale obaveze i sada je neko jednostavno pokrenuo stečaj. Drugi broj preduzeća je stvaran poslije 2001. godine, a vezan je za fiktivna preduzeća koja praktično nisu postojala i to su sve obaveze koje Poreska uprava mora imati hrabrost i obrisati. Staviti van bilansa ono što nije realno u potraživanjima”, smatra Tegeltija.
Iz preduzeća u stečaju treba iskoristiti svaku marku od prodaje imovine kako bi se pokrio dio obaveza. I naravno, pitanje javnih preduzeća i zdravstvenih ustanova koji stvaraju dugove po osnovu poreza i doprinosa. Tu je ta odgovornost Poreske uprave da naplati i stvori pretpostavke koje neće stvarati nove obaveze koje se ne mogu naplatiti, dodaje on.
Iako javnost Srpske smatra da Poreska uprava mora radikalnije pokretati postupke prinudne naplate i stečajeve, ministar Tegeltija je mišljenja da se dosta ozbiljno radi na rješavanju ovog pitanja.
“Poreska uprava RS veoma malo može uticati na stečajne procese, jer su za to zaduženi Vlada RS i pravosudni organi”, poručuje Tegeltija.
Međutim, evidentno je da krivično gonjenje glavnih aktera koji su ojadili na stotine preduzeća izostaje, dok je Vlada RS sve ove godine nijemo posmatrala uništavanje preduzeća.
“Za trenutnu situaciju u stotinama preduzeća prvenstveno su krivi direktori i Poreska uprava RS jer nisu pokretali stečajeve na vrijeme, a država je sve to prećutno posmatrala kupujući tako socijalni mir. Sada kada su od preduzeća napravljena privredna groblja, takva su ostavljena stečajnim upravnicima da ih prodaju što je gotovo nemoguće. Razlog je jednostavan jer nema strateških partnera, a privredni ambijent je loš. Posebno je bitno naglasiti da se sva imovina prodatih preduzeća unovčila za tek jednu trećinu vrijednosti, što dovoljno govori o cjelokupnoj situaciji”, ocjenjuje potpredsjednik Udruženja stečajnih upravnika RS Dušan Kovačević. Poražavajuća je činjenica, smatra on, da od 361 preduzeća u stečaju radi samo deset odsto firmi.
“Razlog za to je kasno otvaranje stečajeva. Da su pokretani na vrijeme uvjeren sam da bi ih sad radilo bar 50 odsto”, smatra Kovačević.
Prema podacima Privredne komore RS, u periodu od 2008. do 2011. godine u RS je zaključen 581 stečajni postupak, a u 2012. godini 139.
Od početka ove godine do danas su pokrenuta još 33 nova stečaja, pa je sasvim izvjesno da će agonija radnika preduzeća koja su zapala u ćorsokak zvani stečaj i ove godine biti nastavljena.
Trenutno se pred sudovima u Banjaluci vodi 200 stečaja, u Doboju 33, Bijeljini 53, Istočnom Sarajevu 38 i Trebinju 37.
Skupa cijena
Osnovni razlog slabih efekata stečajnih postupaka vrijeme – izbjegavanje uprave i povjerioca, ali najčešće države oličene u Poreskoj upravi da, zbog socijalnog mira, pokreću stečajeve, tako da na kraju dugovanja firmi po nekoliko puta premašuju vrijednost stečajne mase. Rezultat kukavičkog bježanja od stečaja: država ostaje bez poreza, radnici bez posla. Svi zajedno plate skupu cijenu privremene, političke, koristi vlasti, koja ne želi svoju popularnosti žrtvovati za opšte, dugoročno dobro.
Novinar: J. Despotović