BANJALUKA – Banjalučko preduzeće „Metal“ prije rata zapošljavalo je 650 radnika i bilo je među najuspješnijim veletrgovačkim preduzećima na ovim prostorima. Danas „Metal“ zapošljava svega četiri radnika. Doprinosi nisu uplaćivani godinama, a plata nema već 11 mjeseci.
Krajem 1980. u banjalučko preduzeće „Metal“ svakodnevno su stizali vagoni razne tehničke robe. Roba se potom kamionima slala u prodavnice i trgovačke centre.
Preduzeće je zapošljavalo 650 radnika, posjedovalo je vrijedno zemljište, mehanizaciju, desetine hala i hangara za skladištenje robe.
Pljačka je započela već za vrijeme rata, kada je iz skladišta Metala prema popisu predratne Uprave preduzeća nestalo oko 20 miliona maraka robe.
Metal se više nije bavio trgovinom na veliko, već iznajmljivanjem prostora. Broj radika se smanjuje, a onima koji su ostali, gotovo dvije decenije nisu uplaćeni doprinosi.
Na posljednjem spratu nekada reprezentativne Upravne zgrade, a danas ruine, radi svega četiri radnika.
Snježana Panić jedan je od njih i u „Metalu“ radi već 26 godina. Platu nije primila 11 mjeseci.
„Mi ovdje dolazimo, a nemamo ništa. Nemamo ni plate, nemamo ni doprinosa. Ne možemo ići u penziju. Ja nemam ni taj minimum da bi otišla u penziju. Imam samo osam godina povezanog staža“, žali se Panić.
Preostali radnici Upravu preduzeća optužuju da žele obezvrijediti imovinu „Metala“, kako bi pojedinci izuzetno vrijedno zemljište preduzeća kupili za male pare.
„Oni hoće da to obezvrijede kao i u svim drugim firmama i da nas šutnu. To je njima cilj. Ja sam im rekla da neću otići i da me odavde mogu samo iznijeti, dok mi ne isplate sve što mi duguju“, odlučna je Panić.
Aktuelni direktor „Metala“ Ranko Lukić nije želio pred kamere BN Televizije.
U telefonskom razgovoru požalio nam se na stalna ročišta i nemogućnost isplate plata, zbog ranije potpisanih ugovora.
Direktor nam daje prazna obećanja, kaže radnik Metala i bivši borac VRS Dušan Malbašić.
„Još niti jedan ugovor nije podijelio. Obećao je da ćemo imati platu, samo obećaje iz mjeseca u mjesec, a ništa ne radi. Neće da se javi ni na telefon, ni da dođe“, žali se Malbašić.
Radnici su se obraćali inspekciji i Poreskoj upravi, ali pomoći nema. Stiču utisak da im svi okreću leđa. Doprinosi 17 godina nisu uplaćeni, a sad nema ni plata.
„Jedanest mjeseci nisam primio platu. Kažu da Metal ne postoji, ali Metal postoji i radi sve i pare idu na drugu firmu zato što je poreska blokirala“, objašnjava Malbašić.
Kada su računi „Metala“ blokirani, na direktorkom mjestu nalazio se Brane Milošević.
„Mi više nismo mogli poslovati preko blokiranih računa, pa smo poslovali preko sindikalnog, pa nam je poreska blokirala i sindikalni. Onda smo osnovali firmu „Masa“, to su radnici Metala osnovali, pa smo preko te firme radili dok je nisu blokirali. Onda smo osnovali firmu „Koridor“ preko koje je poslovanje nastavljeno do danas. Sve te godine, da nije bilo sindikalnog računa, „Mase“ i „Koridora“ radnici ne bi mogli dobijati platu“, objašnjava Milošević.
Novac od zakupa lijegao je na račun firme „Koridor“ i na taj način radnici su dobijali plate. Doprinosi zbog računa koji su u blokadi nisu mogli biti uplaćeni.
Milošević je zbog ovakvog načina poslovanja nepravosnažno osuđen na tri i po godine zatvora i novčanu kaznu od 20 hiljada maraka.
„Te firme su pomogle da ti radnici dobiju plate. Jedino preko „Koridora“ se mogu dobiti plate. Ne mogu preko „Metala“ kad su blokirani računi, ali to radnici ne mogu da shvate“, kaže Milošević.
Milošević za propast „Metala“ krivi nekoliko kontroverznih biznismena koji su se u procesu privatizacije domogli udjela u vlasništvu, a danas, kaže, žele da se dočepaju i preostalih 38 posto vlasništva koji pripadaju malim akcionarima, tj. bivšim racnicima. BN