ZAGREB, Nikola Sarkozi, bivši francuski predsjednik, ovih dana je završio u pritvoru zbog primanja miliona evra od ubijenog libijskog predsjednika Moamara Gadafija.
Možda najbolji opis rješavanja poslova kod Gadafija ponudio je bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić koji je godinama sarađivao sa libijskim predsjednikom.
“Evo, ispričat ću vam što se dogodilo tijekom jednog drugog posjeta Libiji, prije kojeg me nazvao Franjo Gregurić, tadašnji direktor Ine, i zamolio da pokušam pomoći riješiti dug od 25 milijuna dolara, koliko je jedna libijska državna kompanija dugovala Ini. Kada sam se sreo s Gadafijem, rekao sam mu: ‘Slušaj, pukovniče, jedna tvoja kompanija duguje Ini 25 milijuna dolara’. Gadafi je bez komentara podignuo telefonsku slušalicu i nekome rekao: ‘Nemojte da g. Mesić još koji puta mora postavljati pitanje tog novca!’ Dug je istog trena bio riješen”,, ispričao je Mesić u razgovoru za “Večernji list”.
Saif al-Islam, jedan od Gadafijevih sinova, poznatiji je bio kao razmaženi playboy obrazovan u Engleskoj, ali čak i njegov doktorat s Londonske škole za ekonomiju (LSE) bio je prepun kontroverzi, a ponajviše zato što je na dan proslave doktorata potpisan darovni ugovor vrijedan 2,4 miliona dolara između Gadafijeve dobrotvorne fondacije i LSE.
Kasnije se govorkalo da je riječ o novcu koji je prikupljen kao mito raznih međunarodnih kompanija za poslovanje u Libiji. U godinama od pada Gadafijevog režima je isplivalo sve više prljavog veša koji se dobro skrivao dok je naftom bogatom državom upravljao “pukovnik”. Spomenimo samo dvije velike afere koje su u međuvremenu izašle u javnost. I to dokazane afere.
Investicioni fond “Och-Ziff Capital Management” platio je gotovo dvjesta miliona dolara američkim institucijama zbog mita plaćenog Libijcima. “Securities and Exchange Commission”, američka agencija za nadzor finansijskih usluga, dokazala je da su zaposlenici “Och-Ziffa” tražili pomoć libijskih posrednika u dogovaranju ulaganja Libijskog državnog fonda u “Och-Ziff”. Krajem 2007. godine Libijci su upumpali 300 miliona dolara u “Och-Ziff”, a oni su proslijedili nešto manje od 4 miliona dolara libijskom posredniku.
Druga velika afera procesuirana je u Švajcarskoj gdje je čak savezni sud trebalo da interveniše. Visoki funkcioner kanadske kompanije “SNC Lavalin” sarađivao je sa Sadijem Gadafijem, jednim od Moamerovih sinova, kako bi “SNC” dobijao ogromne građevinske ugovore u Libiji.
Riad Ben Aisa, zaposlenik “SNC”-a, dao je ukupno 160 miliona dolara Sadiju i sebi je zadržao čak četrdeset miliona dolara. Ben Aisa je morao da vrati oko 15 miliona evra svom bivšem poslodavcu, a proveo je i dvije godine u švajcarskom zatvoru.
Posljednje riječi nekadašnjeg libijskog diktatora Muamara Gadafija bile su: “Sinovi moji, znate li šta da radite?”.
Prošlo je već nekoliko godina otkad je “bratski lider i vođa revolucije” ubijen u zarobljeništvu libijskih pobunjenika. Slavni diktator neslavno je skončao u rukama mladića koji se nisu bili ni rodili kada je Gadafi preuzeo vlast u Libiji.
U decenijama na vlasti, sistematski je uzimao sve više ovlaštenja i gradio kult ličnosti gdje je njegovo mišljenje bilo najbitnije. Ukratko, gradio je kulu od karata koja je bila spremna na rušenje odmah nakon što Gadafi padne.
A nakon godina i godina krvavog rata teško je govoriti o poraženima i pobjednicima. Nad Libijom vlast pokušavaju uspostaviti dvije suprotstavljene vlade i dvije vojske.
Rat još nije gotov i ko će pobijediti još uvijek se ne zna. Zna se samo jedno. Libiju je ujedinio i držao ujedinjenom Gadafi. Expres.hr