SARAJEVO – „Mene suđenje ne interesuje, znate li vi koga da ja to njemu mogu platiti da skratimo vrijeme“.
Ovako je jedan klijent, prema riječima advokata Vlade Adamovića, pokušao „riješiti“ svoj slučaj.
Ovosedmični gost podcasta „Nikad u minusu“ bez zadrške govori o korupciji, podmetanjima i zaradi u pravosuđu. Adamović priča i svoju životnu priču, kako je jedan od tada najmoćnijih sudija u zemlji ostao na ledini. Cijeli podcast pogledajte na ovom linku.
CAPITAL: Šta je bolje i unosnije biti sudija ili advokat?
Adamović: Relativno pitanje. Zašto? Zato što je neko zadovoljan onim što ima, a neko bi još. Ovaj što bi još nikada nije zadovoljan, a ovaj kome je dovoljno zadovoljan je i kao advokat i kao sudija.
CAPITAL: Šta je za vas bolje?
Adamović: Mislim da je najodgovorniji posao u sudnici posao onoga ko donosi konačnu odluku. To je sudija. Svu težinu odluke oni nose. Ja često u sudnici kažem: stranke u postupku zadržavaju pravo da budu budale do kraja postupka, ali sudija donosi odluku.
CAPITAL: Kada postajete sudija?
Adamović: Vrlo brzo nakon završetka pripravničkog, sa 24 godine postajem sudija. To je bilo ’85. godine. Pred kraj prvog mandata izbio je rat, tada prelazim na Vojni sud, taj sud je bio okružnog ranga. Nakon rata, automatizmom spajanja mi smo pripali okružnom sudu, tako da sam ja završetkom jednog mandata postao sudija okružnog suda. Bio sam par godina na okružnom sudu. A spadam u onu generaciju sudija Vrhovnog suda FBiH koji su birani uz saglasnost sudija Vrhovnog suda.
“Draft Zakona o VSTV sam odnio visokom predstavniku na sto”
CAPITAL: Zaslužni ste za formiranje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta?
Adamović: Recimo 2002. i 2003. godine sam bio istovremeno u funkciji predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika Udruženja sudaca i predsjednika komisije za izbor i imenovanje, što je preteča današnjeg VSTV-a. Neću biti skroman, na moju inicijativu je usvojen zakon o VSTV-u. Mi nismo čekali rješenja, mi smo rješenja pravili. Završeni draft zakona o VSTV-u ja sam odnio visokom predstavniku na sto. To se danas ne radi.
CAPITAL: Biraju vas za sudiju Suda BiH? Kako se to završava?
Adamović: U to vrijeme ja se kandidujem za predsjednika Vrhovnog suda gdje sam i bio u v.d. mandatu i nesporno je da ću biti izabran, ali preko noći moj kolega biva izabran protivustavno i protivzakonito. U prvi mah me nije iznenadilo. To je dogovoreno u ambasadi naveče. Neko iz OHR-a me zvao da podnesem žalbu i ja sam shvatio u čemu je opasnost. To je bila moguća klica unošenja razdora u Udruženje sudaca na personalnoj osnovi. Nazvao sam kolegu, pitao ga da li će se ozbiljno baviti ovim poslom, rekao je da hoće i ja se nisam žalio. I idem na Sud BiH.
Ponovo dolazim u poziciju da se kandidujem za predsjednika Suda BiH i u to vrijeme dobijam prijavu koju je inicirala moja protivkandidatkinja, za događaj koji se dogodio u gradu, vezano za ulazak u jednu cvjećaru gdje sam ja povišenim tonom nešto rekao. Kasnije je došlo do toga da sam ja poljubio tu djevojku bez njenog pristanka, ali ne onako kako ljudi zamišljaju, nego je to bilo u obraz. Poslije godinu dana ja sam oslobođen, ali nisam bio predsjednik Suda. A onda su me provlačili kroz disciplinski postupak i ostajem bez posla.
CAPITAL: Suočavate li se sa egzistencijalnim pitanjem tada?
Adamović: Zbog Zakona o VSTS-u i formule o platama u tom zakonu mnogi su zaboravili da su sudije u to doba imale najveće plate u državi. Pa je, recimo, u to doba kada sam obnašao funkciju predsjednika Vrhovnog suda moja plata bila 5.500 KM, a član Predsjedništva je imao 3.500 KM. Sad shvatate o kojoj socijalnoj i ekonomskoj sigurnosti se radi. I preko noći ostanete bez toga.
CAPITAL: Danas imate svoju advokatsku kancelariju? Koliko vas ima zaposlenih?
Adamović: Tu su jedan sin, drugi sin, snaha i ja. Tri advokata, a mlađi sin vodi kancelariju.
CAPITAL: Koji je u privrednom smislu najteži spor koji ste dobili?
Adamović: Vrijednost spora je u početku bila 120 miliona. Kasnije je sa kamatama doseglo milijardu. Radilo se o predmetu u kome je u pitanju bila nafta.
CAPITAL: Da li stranke dođu i daju više novca nego što je propisano tarifom?
Adamović: Uvijek imate ponuda u tom pogledu. Znate, ja ću vama platiti, ne pitam za cijenu. Međutim, u našem poslu to često ne može da funkcioniše. Imate pozive za stare klijente, termine koji su unaprijed popunjeni. Koje pare mogu promijeniti da otkažete punomoć starom klijentu?
CAPITAL: Da li vam nude novac da ih, uslovno rečeno, bolje branite?
Adamović: Evo, čisto da obojimo javnost. Jednom prilikom ozbiljan čovjek ulazi u kancelariju i kaže: „Znate, mene suđenje ne interesuje, znate li vi koga da ja to njemu mogu platiti da skratimo vrijeme?“ Rekoh: sjedite da vam objasnim. Ljudi su pod dojmom da to može tako, da novac može kupiti sve. Novac u nekim stvarima nema presudnu ulogu.
Vi možete stranci naplatiti milion maraka, ali znate da on neće izaći iz pritvora, jer profesionalno procijenite da u 99 odsto slučajeva stranka ostaje u pritvoru u tim okolnostima. I ako uzmete milion maraka, napravili ste problem, jer čovjek za novac koji je dao očekuje nešto. Mladim kolegama koji žele da se ozbiljno bave ovim poslom predložio bih da mu ozbiljno pristupe. U pogledu novca to je propisano tarifom. U okviru tarife propisana je mogućnost dogovora sa strankama. Ako se ozbiljno i profesionalno bavite ovim poslom, onda pristojno i zaradite.
CAPITAL: Obično pitamo kada ste zaradili prvi milion. Vas ću pitati – jeste li zaradili prvi milion?
Adamović: Prema zvaničnim podacima nisam zaradio milion i moja kancelarija nije bila u kategoriji kancelarija koje su trčale za novcem. Ako me pitate da li pristojno živim – pristojno živim. Da nisam imao treći početak u životu, da sam išao u kontinuitetu od prvog puta, a ako se uzme u obzir šta sam sve zvanično zaradio, danas bih bio ozbiljan milioner.
Pratite serijal na:
- Portal: https://capital.ba/
- YouTube: https://www.youtube.com/watch?v=GWvseO4QvrM
- Facebook: https://www.facebook.com/capital.ba/
- Instagram: https://www.instagram.com/capital.ba/