BANJALUKA – Prije nego što donesu konačnu odluku o napuštanju sistema daljinskog grijanja i prelasku na neki od alternativnih metoda zagrijavanja, potrošači u objektima kolektivnog stanovanja treba da budu svjesni mogućnosti, ali i ograničenja svog životnog prostora, smatra struka.
Ovo se posebno odnosi na one zgrade u kojima nije predviđen drugi metod zagrijavanja osim onog putem daljinskog grijanja.
Te mogućnosti i ograničenja izračunali su stručnjaci i graditelji i uvrstili ih u dokumentaciju objekta, pa bi prije intervencije trebalo provjeriti i biti siguran da ona neće narušiti bezbjednost ili funkcionalnost sistema kod ostalih stanara.
To će im na kraju biti i obaveza kroz propisane tehničke uslove, koji moraju biti ispunjeni kako bi procedura bila uspješno okončana.
Milorad Vučković, stručnjak iz oblasti protivpožarne zaštite, kaže kako elektroinstalacije u starijim zgradama uglavnom nisu projektovane za nepredviđene potrošače poput elektrokotlova ili termoakumulacionih peći pa njihova upotreba može da optereti sistem do te mjere da postoji realna opasnost od požara.
“Opterećenje mreže dovodi do zagrijavanja instalacija, a s tim se opasnost od požara povećava. Uz to mnoge zgrade nemaju dovoljan broj aparata za početno gašenje požara, a hidrantske mreže su uglavnom neispravne, tako da to ugrožava bezbjednost objekta, ali i stanara”, kaže on.
On smatra kako stanari prije nego što daju saglasnost svom komšiji da se isključi sa toplifikacione mreže moraju imati u vidu da su takve pojave realne te da niko nema pravo da narušava elektroprojekat bez saglasnosti projektanta, jer se na taj način u pitanje dovodi sva projektna dokumentacija.
Dodaje kako veliki oprez treba imati i ako se stan zagrijava na čvrsto gorivo, drvo, s obzirom na veoma lošu kontrolu ispravnosti dimnjaka, a koji se gotovo i ne čiste.
Aleksandra Zečević, inženjer mašinstva s iskustvom u projektovanju mašinskih instalacija, kaže kako u slučajevima kada se jedan od stanara isključi sa mreže, onaj do njega gotovo sigurno može računati da će imati lošije grijanje.
Kaže kako se prilikom projektovanja objekta on posmatra kao cjelina, gdje između stanova nema termičke izolacije.
“Prilikom projektovanja računamo koliko je za jedan stan potrebno energije kako bi se u njemu održavala temperatura od 20 stepeni, s tim da računamo i da se u stanu pored održava ista ta temperatura. Ukoliko to nije slučaj i ukoliko je ona manja, prirodno će doći do prelaza toplote i korisniku koji plaća toplotnu energiju biće narušena ugodnost, jer će ovaj drugi koji više ne plaća preuzeti dio te energije”, kazala nam je Zečevićeva.
Inače, kada je Banjaluka u pitanju, postupak isključenja sa toplifikacionog sistema je definisan Odlukom o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korištenje toplotne energije.
Mnogi se slažu kako je do donošenja odluke, koja je u gradskoj skupštini usvojena u januaru ove godine, u ovom dijelu vladao pravi mali haos.
Pod pretpostavkom da se ova odluka poštuje, do gorenavedenih problema ne bi smjelo ni doći s obzirom na to da se od onog ko želi da se isključi traži da zadovolji tehničke uslove koji su prilično zahtjevni.
Tako se, na primjer, od potrošača na dvocijevnom sistemu grijanja traži izrada glavnog projekta od strane ovlaštenog projektanta, gdje se nedvosmisleno mora dokazati kako to tehničke mogućnosti objekta dozvoljavaju, da se ne ugrožava kvalitet toplotne energije, standard i sigurnost drugih korisnika usluge i da ne postoji negativan uticaj na životnu sredinu.
Takođe, od svih stanara je neophodno dobiti pismenu saglasnost za izdvajanje iz toplifikacionog sistema.