Ne prijeti nam bankrot

BEOGRAD, Najnoviji podaci nagovještavaju blagi oporavak domaće privrede. Rastu proizvodnja i izvoz, a rast cijena na malo je u junu, bar kako kaže statistika, zaustavljen, što je značajno s obzirom na niske plate i penzije.
Jurija Bajeca, ekonomskog savjetnika premijera Cvetkovića, brine, međutim, što povećanje proizvodnje robe i usluga još uvijek nije „povuklo“ zaposlenost:
– To je najveći problem. U tom kontekstu treba razumjeti i mjere Vlade kojima se domaćim i stranim investitorima daju olakšice prilikom novog zapošljavanja, što je u nekim slučajevima već dalo rezultate.
* Neki od najvećih srpskih privrednika najavljuju „grčki scenario“ Srbiji…
– Uvjeren sam da do toga neće doći. Grčka je svoj javni dug povećala na preko 300 milijardi evra, a tekući fiskalni deficit – raskorak između manjih javnih prihoda u odnosu na prevelike javne rashode – dostigao je 13 odsto bruto domaćeg proizvoda. Naravno, glavni krivac je država koja je dozvolila da se godinama troši više nego što je zarađeno, pa su sada primorani na radikalne poteze u smanjenju javne potrošnje, uz razumljiv bijes zaposlenih u javnom sektoru jer ih je stigla ona jevrejska kletva „Dabogda imao, pa nemao“.
* Naš deficit je manji…
– Srpski javni dug iznosi oko 11 milijardi evra, a fiskalni deficit za ovu godinu planiran je na 4,8 odsto bruto domaćeg proizvoda. Ipak, za naše prilike to nije malo, jer je za pokriće deficita potrebno oko 1,5 milijardi evra. Odatle pouka za Srbiju da treba zavesti red i punu disciplinu u oblast javnih finansija.
* Srpska privreda grca u dugovima, a kreditna zaduženost u zemlji i inostranstvu raste. Prijeti li nam bankrot?
– Ne prijeti nikakav bankrot. Da je to slučaj, MMF ne bi dao pozitivno mišljenje o dosadašnjem sprovođenju programa Vlade i NBS u uslovima krize, niti bi bord direktora svjetskog „finansijskog policajca“ odobrio dalje korišćenje kredita za jačanje deviznih rezervi zemlje. Ipak, upozorio bih da je naš ukupni spoljni dug – privatni i javni – blizu 70 odsto bruto domaćeg proizvoda i da će u narednim godinama značajan dio naših izvoznih prihoda otići u otplatu dijela tog duga.
* I pored pohvala MMF, građani i firme su u krajnje teškoj situaciji. Krediti se sve teže otplaćuju, a cijene skaču…
– Naravno, ovo je makroekonomska slika. Na nivou konkretnih preduzeća situacija se razlikuje. Zbog krize, tražnja stanovništva značajno je smanjena. Manje se kupuje, promet u trgovini pada, manje su narudžbine, prihod je mali, a kreditne obaveze prema bankama sve teže se servisiraju. Kasni se sa otplatama, a broj teško naplativih dugova se povećava. Predstoji težak period prestrukturiranja cijele privrede.
* Polemike na relaciji Vlada – privreda traju oko novih mjera poreske politike?
– Hoću da vjerujem da oko suštinske ideje nema spora, a to je da se privreda što više rastereti davanja državi kako bi i na taj način postala efikasnija i konkurentnija, a, s druge strane, da sa manji prihodi od poreza na plate i druga davanja nadoknade većim oporezivanjem ukupne potrošnje, najviše one luksuzne, zatim duvana, alkohola i slično. To je, uostalom, u ovoj krizi uradila većina evropskih zemalja. Podigla je porez na dodatu vrijednost, po pravilu iznad 20 odsto, i dodatno oporezovala bogatije.
* Ni u Vladi Srbije nisu složni oko, na primjer, poreza na dodatu vrijednost.
Ministri Dinkić i Dragutinovićeva javno polemišu da li PDV treba povećati?
– Razlikuju se mišljenja o trenutku kada poresku reformu treba sprovesti. Ministar Dinkić smatra da vrijeme krize nije dobro za dizanje PDV-a, jer će to ugroziti ionako slabu tražnju i povećati cijene, dok ministarka Dragutinović smatra da bi takva rješenja trebalo što prije primjeniti. Ja ovo posmatram u sklopu novog modela izvozno orijentisanog privrednog rasta Srbije kao jedino ispravne orijentacije. Uslov za to je osposobljavanje svih sektora privrede za veću konkurentnost. Zato sam pristalica da se privredi pomogne ne samo smanjivanjem nepotrebnih birokratskih procedura i borbom protiv korupcije, već i ozbiljnijim fiskalnim rasterećenjem, a da se većim PDV-om, ali i progresivnijem oporezivanjem posebno imovine, obezbijede nužna sredstva za budžet.
* U kojoj mjeri su potezi Vlade Srbije amortizovali udar krize? Da li su subvencionisani krediti, poslije svega, bili pravi potez?
– Dosadašnje mjere Vlade sigurno su ublažile teret krize. To potvrđuje mali pad bruto domaćeg proizvoda u 2009. i oporavak u prvoj polovini ove godine. Mada dosta kritikovani, subvencionisani krediti privredi i stanovništvu dali su određene efekte. U tom pravcu ide i podrška programima u građevinarstvu i brodogradnji. Prije bih rekao da nedostaje cjelovit dugoročniji postkrizni program koji definiše strateške pravce razvoja, osnovne razvojne prioritete i „plan“ realizacije.
* Radi li se na tome?
– U pripremi je strateški dokument koji će, poput strategije razvoja EU do 2020, za isti period definisati razvojnu putanju naše zemlje, dinamiku rasta, broj novih radnih mjesta, potrebna finansijska sredstva, neophodne reforme u javnom sektoru, posebno kada je riječ o atraktivnijem poslovnom ambijentu i kontrolisanoj javnoj potrošnji.
* Stiče se utisak da rast vrijednosti evra ne uzbuđuje pretjerano monetarne
vlasti…
– Niste u pravu. Kurs i te kako brine i odlazećeg i budućeg guvernera. Naravno, svi bi htjeli stabilan kurs i „jak“ dinar. Problem je što se prilikom takvog zahtjeva mnogi pozivaju na prethodni period, kada su „jak“ dinar a „slab“ evro bili posljedica velikih deviznih privatizacionih prihoda i masovnog zaduživanja u inostranstvu. Ponuda deviza je bila velika, dinar precjenjen, a sve to išlo je naruku prevelikom uvozu i prekomotnoj javnoj potrošnji, pogotovo u predizbornim periodima. Rastući platni deficit pokrivao se od velikog priliva deviza. On je sada manji i kurs se jednostavno prilagođava novonastaloj situaciji.
* Da li je to jedini uzrok slabljenju dinara?
– Ne. Istovremeno, niže stope prinosa na dinarske vrijednosne papira NBS i države stimulisale su kupce, prije svega banke, da se okrenu sigurnijoj varijanti – kupovini evra.

Dugovi privrede
* Bankari tvrde da su u nezavidnoj situaciji jer kompanije ne mogu da vraćaju postojeće dugove?
– Priča, naravno, ima i drugu stranu, a to je da banke ne vole da rizikuju već traže lakšu i sigurniju zaradu koju su ranije obezbijeđivale kupovinom kratkoročnih dinarskih papira koje emituje NBS i država uz atraktivnu kamatu. U svakom slučaju, svaki reprogram privredi pod povoljnijim uslovima i na duži rok mnogo bi značio i na tome treba svi da se angažuju.  Novosti