BRISEL – Putevi u Evropskoj uniji su najsigurniji na svijetu – u prosjeku bilježe 44 poginule osobe na milion stanovnika, naspram 174 smrti globalno. Broj poginulih na putevima EU prepolovljen je u posljednje dvije decenije.
Ipak, Evropska unija nastavlja da unapređuje bezbjednost saobraćaja. Evropski parlament je nedavno usvojio zakon koji omogućava da vozači koji prekrše ozbiljna saobraćajna pravila u inostranstvu mogu izgubiti vozačku dozvolu i u svojoj zemlji, navodi se u izvještaju Evropskog parlamenta.
Oko 19.800 ljudi poginulo je na putevima EU u 2024. godini, a svake godine oko 100.000 ljudi zadobije teške povrede u saobraćajnim nesrećama. U 2023. godini čak 52 odsto nesreća sa smrtnim ishodom dogodilo se na seoskim putevima, 38 odsto u urbanim sredinama, a devet odsto na autoputevima. Oko tri četvrtine žrtava bili su muškarci.
EU je 2018. godine postavila cilj da do 2030. prepolovi broj poginulih i teško povrijeđenih, a do 2050. da dostigne „nultu stopu smrtnosti“. Iako se broj žrtava postepeno smanjuje, napredak je spor i većina zemalja nije na putu da ispuni cilj.
Zbog toga je Evropska komisija u martu 2023. predložila paket mjera za bezbjednost saobraćaja. Do sada je usvojena direktiva o prekograničnom sprovođenju saobraćajnih prekršaja, a u oktobru 2025. godine i pravila o oduzimanju vozačkih dozvola i novim vozačkim dozvolama. U aprilu 2025. objavljen je i novi prijedlog za smanjenje broja nebezbjednih vozila na putevima EU.
Prvi prijedlog odnosi se na oduzimanje vozačke dozvole u cijeloj EU. Do sada, kada je vozaču oduzeta dozvola zbog teškog prekršaja, ta kazna je važila samo u zemlji u kojoj je prekršaj počinjen. Nova pravila obezbjeđuju da se oduzimanje dozvole primjenjuje u cijeloj EU.
Zemlja koja izrekne zabranu mora brzo obavijestiti zemlju koja je izdala dozvolu, kako bi kazna važila svuda u Uniji. Pravilo se odnosi na najteže prekršaje – vožnju u alkoholisanom stanju, ekstremno prekoračenje brzine (više od 50 km/h iznad ograničenja) ili izazivanje smrtonosne nesreće.
U 2019. godini oko 40 odsto prekograničnih prekršaja nije bilo kažnjeno. Ažurirana pravila iz 2024. godine omogućavaju bržu razmjenu informacija među državama članicama. Sada zemlja u kojoj je vozilo registrovano mora u roku od dva mjeseca pomoći da se identifikuje vozač. U određenim slučajevima, zemlja gdje je prekršaj počinjen može tražiti da matična zemlja naplati kaznu.
Nova pravila obuhvataju i širi spektar prekršaja, kao što su opasno parkiranje, nebezbjedno preticanje, vožnja suprotnim smjerom, preopterećena vozila, nepoštovanje prelaza preko pruge i bjekstvo sa mjesta nesreće. Za nove vozače uveden je obavezan probni period od najmanje dvije godine, tokom kojeg važe stroža pravila i oštrije kazne za vožnju pod dejstvom alkohola, nevezivanje pojasa ili nepravilnu upotrebu dječijih sjedišta. A prema propisima donesenim 2019. godine, sva nova vozila koja se prodaju u EU moraju imati oko 30 bezbjednosnih tehnologija.
To uključuje pametni sistem za ograničenje brzine, sistem za upozorenje na distrakciju vozača, signal za hitno kočenje, sistem za detekciju prepreka pri vožnji unazad, sistem za nadzor pritiska u gumama, kao i „crnu kutiju“ koja bilježi podatke prije i poslije nesreće. Putnička i laka komercijalna vozila moraju imati i automatski sistem za kočenje u nuždi i sistem za zadržavanje u traci, dok kamioni i autobusi moraju imati direktan vidni ugao i senzore za pješake i bicikliste.
Očekuje se da će ove tehnologije drastično smanjiti broj poginulih, s obzirom na to da je ljudska greška uzrok oko 95 odsto saobraćajnih nesreća. Evropska unija, uprkos već postignutom velikom napretku, nastavlja da sprovodi sistemske mjere kako bi do 2050. ostvarila ambiciozni cilj – Evropu bez smrtnih slučajeva na putevima.
Evropska komisija i SAD nedavno su objavile zajedničku deklaraciju u okviru novog trgovinskog sporazuma između Evropske unije i Sjedinjenih Država, koji ne nosi samo ekonomske, već i bezbjednosne implikacije. Tim povodom nevladine organizacije upozorile su da bi priznavanje američkih bezbjednosnih standarda za automobile u EU moglo imati opasne posljedice po bezbjednost vozača, pješaka i biciklista.
Prema sporazumu, EU i SAD bi mogle „međusobno priznavati“ bezbjednosne standarde svojih automobila. Međutim, Evropski savjet za bezbjednost saobraćaja (ETSC) upozorava da su ti standardi bitno različiti, prenosi Euronews.
„U EU su danas obavezne tehnologije poput automatskog kočenja u nuždi, testova zaštite pješaka i sistema za zadržavanje u traci“, navodi ETSC. To su samo tri primjera sistema koji su u Evropi obavezni, ali u SAD nisu. Vašington ovim sporazumom želi da olakša izvoz američkih vozila u Evropu, ali evropske NVO upozoravaju na posredne posljedice, moguće smanjenje bezbjednosnih standarda u EU pod pritiskom industrije.
ETSC napominje da nema neposredne opasnosti da se evropske ulice preplave američkim SUV-ovima i kamionetima, jer procedura u EU još nije završena. Ipak, ističu da je „u posljednjih desetak godina broj poginulih na putevima u SAD porastao, dok je u Evropi taj broj opadao“. Uzroci uključuju razlike u infrastrukturi, ponašanju vozača i alkoholisanosti za volanom, ali stroži evropski bezbjednosni propisi igraju ključnu ulogu u postizanju boljih rezultata.
Ako bi EU priznala američke standarde bez dodatnih uslova, to bi značilo korak unazad za bezbjednost saobraćaja i rizik za živote učesnika u saobraćaju širom Evrope, zaključuje ETSC.
A prema istraživanju Univerziteta RMIT u Australiji, smanjenje ograničenja brzine u stambenim zonama sa 50 na 30 km/h značajno bi povećalo bezbjednost biciklista i smanjilo stres prilikom vožnje bicikla, a da pritom ne bi usporilo automobilski saobraćaj.
Istraživači su analizirali nivo stresa u saobraćaju na svim putevima u širem području Melburna i proračunali kako bi se smanjenje brzine odrazilo na kretanje biciklista i automobila. Rezultati su pokazali da bi smanjenje brzine na 30 km/h u stambenim četvrtima udvostručilo broj biciklističkih vožnji po ulicama sa niskim stresom, stvarajući bezbjednije okruženje za djecu i manje iskusne bicikliste.
Mnoge postojeće biciklističke rute, koje prolaze uz puteve sa ograničenjem od 60 km/h, predstavljaju veliki izvor stresa za bicikliste, što je jedan od glavnih razloga zašto se mnogi ne odlučuju na vožnju bicikla.
Studija objavljena u časopisu Cycling and Micromobility Research takođe je pokazala da bi automobilski saobraćaj bio minimalno pogođen novim ograničenjem, jer bi se ono primjenjivalo samo na lokalnim ulicama, a ne na prometnim glavnim putevima ili autoputevima koji su namijenjeni bržem protoku saobraćaja.
Istraživači tvrde da bi smanjenje brzine spasilo živote, kao i da je to jedan od razloga zašto su zemlje poput Holandije, gdje se 28 odsto svih putovanja obavlja biciklom, uvele ograničenje od 30 km/h kao standard u stambenim zonama. Biznis.rs

