PEKING, Kineske akcije su se krajem protekle sedmice oporavile od oštrog pada, koji je prijetio krahom najveće azijske berze.
Katastrofalan trend zaustavila je vlada interventnim mjerama.
Novinar Al Jazeere Jakov Avram objašnjava kako je kinesko finansijsko tržište od berzanskog buma završilo na pragu nove Velike depresije.
Kako bi smirila paniku na finansijskom tržištu, kineska Vlada je velikim investitorima zabranila da rasprodaju dionice, a mešetarima uvela embargo na nepokrivenu prodaju akcija, takozvani short-selling.
O ovakvoj intervenciji vlade podijeljena su mišljenja berzanskih analitičara. Dok jedni smatraju da je takav potez bio nužan da bi se ublažila prijetnja s kojom se kineska ekonomija suočava, ima i onih koji tvrde da je uvođenjem mjera Peking pokazao da de facto odustaje od dalje liberalizacije tržišta.
Bilo kako bilo, interventne mjere vlade donijele su povoljan rezultat.
U samo jednom danu, glavni indeks šangajske berze, Shangai composite, povećao se 4,5 odsto, oporavljajući se od ranijeg pada od 3,81 odsto.
Pad akcija
Sve je počelo sredinom juna, od kada je ukupna vrijednost kineskih akcija pala za trećinu.
To možda ne zvuči toliko strašno, ali kada se taj podatak pretvori u brojku, dobijamo 3.000 milijardi dolara. Još više zabrinjava činjenica da su ovu nevjerovatnu sumu kineski investitori izgubili za manje od mjesec dana.
Ali, sve do prošlog mjeseca, rezultati kineskih berzi bili su u samom svjetskom vrhu, a već pomenuti glavni indeks šangajske berze porastao je 150 odsto na godišnjem nivou.
Šta je, onda, uzrok tolike nestabilnosti kineskih berzi?
“Snažnu berzu je ohrabrila propaganda – svi želimo takvu berzu i na njoj su svi sretni. Kompanije zarađuju prodajom akcija, a vlada može uraditi mnogo više sa snažnom berzom. Sve ovo je ubrzalo uspon, ali i pad berze“, kazao je Hao Hong iz Bank of Communications Internationala.
U ovoj izjavi je sadržano osnovno berzansko pravilo, koje se potvrđuje, u većoj ili manjoj mjeri, u svim krizama koje su potresale globalno tržište posljednjih decenija.
Snažan, neprirodan uspon prati vrtoglavi pad. Baš tako, neprirodno, izgledao je i uzlet šangajskog indeksa.
Naročito zbog toga što berzanski rast nije pratio i rast realne ekonomije. Kina se sa usporavanjem privredne aktivnosti bori još od posljednje finansijske krize.
Neminovni gubici
A još ako uzmemo u obzir da većina vlasnika akcija nisu profesionalci, gubici su bili neminovni. Svi oni su bili ohrabreni vladinom politikom ulaganja u finansijsko tržište, koje je trebalo ojačati ukupnu ekonomiju. Još od 2010. godine u Kini je mnogo lakše posuditi novac za investiranje. Tako su u igru ušli manje bogati, kineska rastuća srednja klasa. Ali, sada je evidentno da je vladin plan imao mnogo manjkavosti.
Zhao Longkai sa Ekonomskog fakulteta u Pekingu je kazao: “Tržište je i dalje tržište. Sada je kineska berza zrela, jača i nema nikoga ko bi je mogao kontrolisati. Berza ima svoju snagu i vlastitu logiku. To je lekcija koju vlada mora naučiti.”
Još je rano govoriti kakve će biti posljedice nenaučene lekcije, odnosno hoće li kineska berzanska kriza zahvatiti širu ekonomiju. To se, recimo, dogodilo 2007. u Sjedinjenim Američkim Državama kada je krah tržišta nekretnina ovu državu i veći dio svijeta uveo u pogubnu finansijsku krizu.
Pojedini stručnjaci kažu da takav scenarij u Kini nije izvjestan, jer tržište akcija nije toliko veliko u odnosu na ukupnu ekonomiju, za razliku od američkog hipotekarnog tržišta. Kažu i da će trenutna kriza direktno pogoditi svega 15 posto kineskih domaćinstava.
Možda pomalo nespretan izbor riječi, jer je tih 15 odsto kineskih domaćinstava brojnije od većine suverenih država u svijetu. Al Jazeera