BEOGRAD, Donedavnu sliku „Zastavinih“ radnika, koji su u socrealističkim mantilima proizvodili automobile, gazeći po podu premazanom mazutom, zamijenili su zaposleni u pamučnim radnim odjelima i jaknama krojenim nalik popularnim „koledžicama“.
Sve u svoje vrijeme, kaže narod, ali ova slika iz nove Fabrike automobila, u kojoj se proizvodi najnoviji „Fijatov“ adut za osvajanje svjetskog tržišta – „500L“ – u velikoj mjeri dočarava brojne (čak i vizuelne) promjene u gradu.
Stara fabrika nije renovirana bar tri i po decenije, a kada se gradila početkom pedesetih godina prošlog vijeka, bila je najmodernija fabrika sa torinskom tehnologijom. I tada je ova šumadijska varoš počela da dobija obrise većeg i modernijeg grada u Srbiji. Istorija se ponavlja, pa je tako i sada primjetan priliv više od milijardu evra iz „Fijata“ i kase države Srbije. Te pare su usmjerene na izgradnju najmodernije fabrike i uređenje gradske infrastrukture.
Odmah nakon potpisivanja strateškog ugovora o saradnji sa Italijanima, u centar Šumadije je doputovalo oko 4.000 Italijana, a zatim i više stotina Poljaka. Živnule su trgovine i ugostiteljski objekti. Stanarine u centru grada su povećane za tri do četiri puta. Ambijent koji više sliči nekoj tek otkrivenoj turističkoj destinaciji. Najviše se komuniciralo gestikulacijom. A onda su restorani, poput „Odiseja“ i hotela „Zelengora“, meni prilagodili azurnoj kuhinji, a osoblju platili tečajeve italijanskog jezika!
– Sada se ta slika mijenja – kaže Đorđe Đorđević, vlasnik restorana „Kastel“. – Italijanski radnici, koji su u gradu duže od pola godine, već razumiju srpski jezik, a oni sa dužim stažom ga čak i govore. Pored toga, sve češće naručuju hranu sa spiska domaće kuhinje. Najviše sa liste, kako kažu, „Balkan grila“, što je naš roštilj. Primjetio sam i da se više niko ne „cima“ kad čuje italijanski i poljski jezik. To je postalo uobičajeno…
Ni društvo plavuša više nije dio uobičajene scenografije koja prati grupu Italijana, a u baštama kafića u centralnoj gradskoj zoni sve je više mladih Kragujevčana, koji odnedavno rade u novoj fabrici.
– Prosječna starost prvih hiljadu radnika, koji nisu ni prekidali radni staž, iznosi negdje oko 35 godina, a u posljednjih nekoliko mjeseci primljeno je više stotina mladih – kaže nam jedan od tek zaposlenih radnika. – Samo iz mog naselja primljeno je nas desetak – od 22 do 27 godina. Družili smo se i prije zaposlenja, ali više po kućama i na klupicama u mini-parkovima. Stigle su i prve plate. Skromne, ali već sada vikendom pijemo piće u kafićima, koji se nalaze u centralnim pješačkim zonama. Čelnici sindikata su nam saopštili da su od poslovodstva dobili čvrsta obećanja da će u kompaniji prosječna plata iznositi 650 evra.
Njegov drug kaže da rade četiri dana nedjeljno, po deset sati i da u toku jedne smjene ovih dana sa trake siđe oko 140 vozila. Dnevno gotovo tri stotine, a do kraja godine bi trebalo da se proizvodi i do – 500. Početničke plate iznose više od 30.000 dinara, a kolege sa nešto dužim stažom zarađuju i do 60.000 dinara. U nekim fabrikama prateće industrije prve plate iznose više od 50.000 dinara.
– Radio sam u nekoliko privatnih firmi, ali sam zbog niskih plata i lošeg odnosa poslodavca morao da ih napustim samo poslije nekoliko mjeseci – kaže on. – Skoro da su me svi osuđivali. Sada sa zadovoljstvom idem na posao. Znam šta mi je obaveza i to sa lakoćom radim. Pored toga, čisto je kao u apoteci i niko nas ne maltretira. Radujemo se kada kažu da smo, recimo, proizveli 140 vozila, a plan je bio 120. Nije nam problem ni da radimo prekovremeno, jer se svaki minut plaća…
Čelnici „Fijata“ su u više navrata saopštili da su zadovoljni zaposlenima. Cijela priča pomalo podsjeća na naše gastarbajtere koji, kada se otisnu u zapadnoevropske zemlje, vrlo brzo postaju izuzetno cijenjeni majstori.
Stižu domaći dijelovi
U Torinsko-srpskoj kompaniji trenutno je angažovano više od 1.700 radnika, a do kraja godine na spisku će se naći oko dvije i po hiljade zaposlenih (ugovorom je predviđeno 2.433). Dijelovi za ugradnju u novi model odnedavno se, u manjim serijama, proizvode i u šest novoizgrađenih fabrika u samom krugu kompanije FAS i u Industrijskoj zoni „Grošnica“. Sve te kompanije su do sada uposlile po oko sto radnika, a najavljuje se da će u tim pogonima posao da nađe bar još toliko nezaposlenih. Trenutno proizvode tek 30 odsto potrebnih dijelova za novi automobil, a ugovorom je predviđeno da se u novi model ugrađuje 80 odsto pozicija proizvedenih u Srbiji. Novosti