BEOGRAD, Čak 90 odsto kupaca u ponedjeljak prodatih državnih obveznica koje na naplatu dospijevaju za 15 godina, činile su domaće osiguravajuće kuće, koje se bave životnim osiguranjem. Kako za „Novosti“ navodi Branislav Tončić, direktor Uprave za javni dug pri Ministarstvu finansija Srbije, prve srpske dugoročne evro-obveznice kupovali su još i pojedini privatni penzijski fondovi, a bilo je nešto i stranih kupaca.
* A banke?
– Bankama ne odgovaraju dugoročne hartije od vrijednosti, gdje glavnica dospjeva tek za 15 godina, a na svakih šest mjeseci se isplaćuje pripadajući dio kamate koja na godišnjem nivou iznosi 5,85 odsto.
* Da li je za državu skupo da se zaduži u evrima, na dugi rok, po tolikoj fiksnoj cijeni?
– Ovo je trenutno za državu najpovoljniji komercijalni način zaduživanja. Poređenja radi, jedan od kredita koji smo uzeli prošle godine je sa kamatnom stopom euribor plus 5,3 odsto, što je skuplje od ovog zaduživanja, iako je riječ o znatno kraćem roku od pet godina, i promjenljivoj kamatnoj stopi. Takođe, izuzetno povoljan kredit uz garanciju Svjetske banke sa rokom od šest godina nosi troškove od oko 4,5 odsto godišnje.
* Koliko se u državnu kasu slilo novca od prodaje hartija od vrijednosti u ovoj godini?
– Kada se na 97,35 miliona evra od ponedjeljka dodaju još sume od prodaje kratkoročnih i dugoročnih dinarskih zapisa i obveznica indeksiranih u evrima, dobije se iznos od oko 70 milijardi dinara. Kada se na to doda još oko 300 miliona evra koje očekujemo od Svjetske banke u martu, 200 miliona evra iz EU, po kamati od dva do tri odsto, i aukcija novih zapisa iduće nedjelje na rok od 24 mjeseca, možemo da kažemo da smo deficit za ovu godinu već „ispeglali“. Preostaje još obezbjeđivanje novca za refinansiranje starih dugova i isplatu dospjelih hartija od vrijednosti.
Dinar plovi mirno
Državna kasa je, od ponedjeljka, bogatija za 97,351 milion evra. Upravo toliko se u nju slilo od prodaje prvih dugoročnih evro-obveznica, koje dospjevaju za 15 godina, uz kamatnu stopu od 5,85 odsto. Za razliku od prošlonedjeljne emisije evro-obveznica sa kratkim rokom dospjeća, koje su „planule“ u punom iznosu od 200 miliona evra, u ponedjeljak je prodata tek polovina dugoročnih obveznica ponuđenih na prodaju.
Inače, interesovanje banaka i investitora je veliko, kako za evro-obveznice, tako i za dinarske. Za indeksirane vrijednosne hartije, ponuda investitora je bila duplo veća, a sa postignutom kamatom zadovoljni su i prodavci i kupci.
Prema riiječima Milojka Arsića, ekonomiste i člana Savjeta guvernera NBS, puštanje obveznica ima uticaja i na kurs dinara, odnosno na njegovu stabilizaciju. Naime, da bi banke kupile zapise u dinarima ili indeksirane, moraju da prodaju evre.
– Osim emitovanja obveznica, na umirenje kursa ima uticaja i restriktivna monetarna politika NBS – ističe Arsić. – Jači dinar pogoduje izvoznicima, ali ne bi valjalo da domaća valuta značajnije ojača, jer bi se to loše odrazilo na cjelokupnu privrednu aktivnost. Do velikih oscilacija deviznog kursa, odnosno slabljenja dinara, pred kraj prošle godine, došlo je prije svega zbog najave da neće biti indeksiranih zapisa, tako da su se banke i investitori povlačili u devize i samim tim je bio veliki pritisak na deviznom tržištu.
Pokriće obaveza
– Država na dva načina može da popuni budžetski deficit, ili prihodima od privatizacije ili zaduživanjem – kaže Milojko Arsić. – U prvoj polovini godine, emitovanjem obveznica servisiraće se obaveze, jer neće biti značajnih privatizacija. Ako se proda „Telekom“, efekti se mogu očekivati tek u trećem kvartalu ove godine. Novosti