BANJALUKA – U Republici Srpskoj još se traži balans između interesovanja učenika i potreba tržišta rada. Zanati su sve potrebniji, ali sve manje popularni.
Ove godine u prvi razred srednjih škola upisano je 9.278 učenika, a samo 650 u deficitarna zanimanja.
Iako su neke škole ponudile deficitarna zanimanja, interesovanja učenika su ipak bila drugačija.
“U školama gdje je bila planirana kombinacija zanata automehaničar i limar nismo uspjeli da upišemo oba zanimanja. Na kraju smo podnjeli zahtjev Ministarstvu za izmjenom plana upisa gdje umjesto te kombinacije upisano odjeljenje automehaničara i to minimalno odjeljenje sa 16 učenika. Zanimanje limar nije bilo interesantno učenicima završnih odjeljenja osnovnih škola bez obzira na to što smo se mi vodili potrebama privrede”, kaže Goran Grujić, direktor TŠC Karakaj. Dok zanati nisu previše traženi, struke poput medicine, ekonomije, računarstva su i dalje među popularnijim u školama u Srpskoj.
“Kao i prethodnih godina najveće je interesovanje za tehničare računarstva i programiranja, IT tehničare i od ove godine novi smjer tehničar multimedije. Ti su se razredi popunili odmah prvi dan po upisu”, ističe Boris Brajović, direktor Srednje škole “28. juni” Istočno Novo Sarajevo.
U SŠC “Petar Kočić” u Zvorniku ove godine upisano je više učenika od planiranog. Iz škole poručuju da interesovanja mladih variraju iz godine u godinu, a već planiraju i uvođenje novih zanimanja u skladu s potrebama tržišta.
I razmišljanja smo da ćemo uvesti nešto od poljoprivredne struke, tih trogodišnji zanimanja, kad su u pitanju pekari mesari, gdje imamo adekvatnu praksu u našem restoranu.
“Vjerovatno ćemo naredne godine promjeniti ovo zanimanje kuvar- konobar i upisati neka nova koja su tražena na tržištu rada”, kaže Biljana Pisić, direktorica SŠC “Petar Kočić” Zvornik.
Svetlana Čolaković, direktorica Srednjoškolskog centra “Istočna Ilidža”, kaže da planiraju povećati nivo saradnje sa Zavodom za zapošljavanje.
“Moramo malo bolje da osluškujemo tržište rada, i ma koliko god to zvučalo nerealno mislim da moramo da se prilagodimo potrebama i interesovanjima učenika 21. vijeka”, kaže Čolaković.
Dok neke škole još usklađuju interesovanja učenika s potrebama tržišta, u Bijeljini ističu da već godinama upisnu politiku prilagođavaju između ostalog i zahtjevima privrede.
“Tako da mi samo razvijamo tu upisnu politiku koja je određena potrebama tržišta rada i razvojem industrije i građevinskog segmenta na teritoriji grada i u skladu sa tim smo projektovali zanimanja i mislim da se to realizuje i naravno održavamo potrebu da se veliki broj učenika posvete daljem obrazovanju”, objašnjava Duško Đurić, predsjednik Aktiva direktora srednjih škola regije Semberija.
Preko 9.000 učenika upisano je u prvi razred srednjih škola u Srpskoj, ali samo 650 njih izabralo je deficitarna zanimanja.
Zato, stručnjaci upozoravaju da Ministarstvo mora imati ključnu ulogu u strateškom planiranju kako bi se obrazovni sistem konačno prilagodio realnim potrebama tržišta.
“Evo konkretno u Istočnom Sarajevu kolika je ekspanzija u arhitekturi, a nemamo građevinsku školu, da školujemo djecu u tom pravcu. Da nismo razmišljali da će se grad širiti. Ali smo trebali razmišljati, dajte da imamo svoj kadar. Da ne dolaze iz inostranstva da prave te zgrade”, kaže sociolog Vladimir Vasić.
I ovo je samo jedan od primjera nesklada između onoga što tržište traži i onoga što škole nude. Mnogi nakon školovanja odlaze iz zemlje zbog niskih plata i loših uslova, pa se dešava da obrazujemo kadar za druge države.
“Takođe pojedini zanati možda nisu atraktivni, ali su itekako neophodni”, kaže Vasić i dodaje: “Naravno treba nam na fakultetima djece, treba na univerzitetuma, ali treba nam i zanatlija. Ljudi koji će sutra znati rade konkretne stvari. Mi ćemo vrlo brzo doći u situaciju da ćemo vodoinstalatera plaćati kao neurohirurga pa izvolite gospodo. Ako imate para plaćajte.”
Vasić podsjeća da je u društvu gdje je sramota upisati zanat, a promoviše se instant znanje teško motivisati mlade da biraju pametno.
Nova školska godina donosi priliku da se konačno nađe balans između tržišta i interesovanja učenika, te da se podstakne upis u zanimanja bez kojih društvo ne može, a koja će, kada ih nestane, postati najtraženija. Uz to, mladima treba dati razlog da ostanu, a ne da odlaze iz zemlje. BN