BANJALUKA – Premda je Nacrt prvog Zakona o klimatskim promjenama Republike Srpske prepoznao osnovne prijetnje poput suša, poplava i toplotnih talasa, on ne nudi nikakva rješenja i konkretne ciljeve, zbog čega ga stručnjaci u ovoj oblasti već sada zovu formom bez prave suštine.
Prema njihovim riječima, ovaj zakon je, kao i mnogi drugi prije njega, napisan površno i propušta da definiše bilo šta preciznije, od emisije štetnih gasova, preko rokova do stabilnih izvora finansiranja za sprovođenje politika.
Upozoravaju da bez jasnih mehanizama i dostupnih podataka, zakon više opisuje procese nego što pruža stvarne alate za klimatsku politiku. Istina, on navodi da su najugroženiji sektori i dalje poljoprivreda, vodni resursi, turizam i šumarstvo, ali potpuno zanemaruje potrebu za hitnim i realnim mjerama prilagođavanja.
U Centru za životnu sredinu u Banjaluci kažu da ovaj zakon predstavlja korak naprijed, ali da u svom nacrtu još uvijek ne pruža dovoljno konkretne mehanizme za stvarnu borbu protiv klimatskih promjena.
Vlast opet zaboravila transparentnost
“Nacrt više opisuje procese nego što postavlja jasne ciljeve, rokove i mjere koje bi Republiku Srpsku usmjerile ka smanjenju emisija i prilagođavanju klimatskim promjenama. Posebno zabrinjava to što u zakonu nedostaju kvantitativni ciljevi smanjenja emisija stakleničkih gasova. Nema ni rokova njihovog postizanja, kao ni odredbi o načinu finansiranja klimatskih politika“, kaže Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu.
Objašnjava da bez preciznih ciljeva i stabilnih izvora finansiranja, zakon teško može postati stvarni alat klimatske politike, pa zato ostaje okvir bez stvarnog sadržaja.
“Osim toga, primijeti se nedostatak obaveznog učešća javnosti i transparentnosti. To je u suprotnosti s obavezama iz Arhuske konvencije i domaćih propisa o slobodi pristupa informacijama. Javnost mora imati mogućnost uvida i učešća ne samo u donošenju samog zakona, nego i u kasnijim fazama, prilikom izdavanja dozvola, revizija, kao i izrade podzakonskih akata“, kaže Ostić.
Dodaje da zakon mora garantovati da se sve informacije o emisijama, postrojenjima i rezultatima inspekcija učine javno dostupnim, zato što bez transparentnosti i uključivanja svih relevantnih aktera, ne možemo pričati o klimatskoj politici koja je odgovorna i primjenjiva.
Najavili svašta, propisali malo šta
Uprkos ambiciozno najavljenim ciljevima, sadržaj nacrta pokazuje da su konkretne mjere ostale na nivou opštih formulacija.
Prema najavama iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, ovaj zakon, koji se prvi put pojavljuje u našem zakonodavstvu donosi uspostavljanje sistema planiranja, sprovođenja, praćenja i izvještavanja o aktivnostima, mjerama i politikama koje dovode do smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte.
Trebalo je i da donese prilagođavanja na klimatske promjene na isplativ i ekonomski efikasan način.
S obzirom da se javne konsultacije ovih dana privode kraju, ostaje da se vidi da li će i u kojoj mjeri biti uvaženi brojni komentari i sugestije ekoloških udruženja koji su upućeni na ovo ministarstvo.
Konsultacije su otvorene 30 dana (od 2. oktobra), nakon čega slijedi analiza pristiglih primjedbi, sugestija, te izrada konačne verzije teksta koja će biti prvo poslata na Vladu, a onda i pred poslanike u Narodnoj skupštini RS.
U obrazloženju nacrta zakona, ovo ministarstvo, iz kojeg ni ovog puta nismo dobili odgovore na poslata pitanja, ranije su naveli da su globalno zagrijavanje i klimatske promjene izazov za sve zemlje svijeta, pa tako i za Republiku Srpsku.
Ublažavanje klimatskih promjena može postići uz prelazak na energetski efikasnije obnovljive izvore energije kao što su vjetar i sunce, promovisanje održive poljoprivrede i korištenje zemljišta, te mijenjanje načina proizvodnje i potrošnje.
“Kako bi aktivnosti ublažavanja klimatskih promjena bile uspješne, ključno je da zemlje razvijaju zakonodavne, strateške i finansijske mjere. Prema podacima Svjetske banke, BiH je zbog uticaja klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja od 1990. godine do kraja 2018. preživjela 23 prirodne katastrofe, a direktna materijalna šteta procijenjena je na 841 milion dolara uz ljudska stradanja. U tom periodu region zapadnog Balkana zadesilo je oko 100 prirodnih katastrofa, u kojima je stradalo 263 ljudi, a direktna materijalna šteta procijenjena je na 3,6 milijardi dolara. Klimatske promjene se nastavljaju, a posljednjih pet godina su najtoplije otkad se vrše mjerenja”, navedeno je u obrazloženju nacrta.
Iako nacrt predviđa i neke kaznene odredbe, one su i dalje bez jasnih ciljeva, rokova i finansiranja teško da će zakon imati stvarni efekat u praksi. Оve odredbe se odnose na prodavce novih vozila i operatere postrojenja koji emituju gasove.
Odredbe nacrta, na primjer propisuju da prodavci novih vozila moraju na jasno vidljiv način postaviti oznaku o potrošnje goriva i emisijama CO2 za svako od njih, pod prijetnjom kazne od 2.000 do 10.000 KM. Takođe, operateri postrojenja koja emituju gasove sa efektom staklene bašte moraće pribaviti dozvolu za emisiju gasova, a biće obavezni i da sprovode stalni monitoring emisija pod prijetnjom kazne od 4.000 do 20.000 KM.
Bolje išta nego ništa
Profesor i dekan na Prirodno matematičkom fakultetu u Banjaluci Goran Trbić kaže da je zakon prepoznao ključne aktivnosti čijom realizacijom bi se adekvatna odgovorila na na sve izraženije klimatske promjene i rizike koje one uslovljavaju. Aktivnosti se dominantno odnose na ublažavanje i prilagođavanje na klimatske promjene, te definisanje načina izvještavanja i kreiranja politika u oblasti klimatskih promjena.
“Prema postojećim strateškim dokumentima te uočenim i očekivanim klimatskim promjena najviše su ugroženi sektori poljoprivrede i vodnih resursa, a zatim javno zdravlje, turizam, šumarstvo i biodiverzitet. Zakon predviđa izradu plana prilagođavanja na klimatske promjene sa detaljnim sadržajem i planiranim aktivnostima u kojem bi bile sprovedene detaljne analize trendova, očekivanih promjena i uticaja po najugroženijim sektorima. Taj plan bi donio prijedlog mjera i aktivnosti adaptacije na klimatske promjene nakon opsežnih konsultacija“, navodi Trbić.
Nakon toga, objašnjava Trbić, bilo bi definisano koje bi institucije bile nadležne za sprovođenje pojedinih mjera prilagođavanja. Smatra da je pristup dobar i pruža mogućnost zainteresovanim stranama da djeluju kako bi se dobio što kvalitetniji i realniji plan prilagođavanja na klimatske promjene sa prijedlogom mjera, koji će biti moguć realizovan u praksi.
“U Republici Srpskoj postoji sasvim solidna naučna osnova, istraživanja i podaci koji mogu biti u funkciji klimatskih politika i izrada plana prilagođavanja na klimatske promjene. Sa druge strane, Republički hidrometeorološki zavod RS vrši veoma kvalitetan meteorološki monitoring, na osnovu čijih podatka je moguće uraditi brojne klimatološke analize“, kaže Trbić.