Za pristojan život nedostaje 1.260 KM

BANJALUKA/MOSTAR, Prosječnom bh. domaćinstvu, u kojem je zaposlen samo jedan član, mjesečno nedostaje oko 1.260 maraka za pristojan život, koji ne podrazumijeva svakodnevno stezanje kaiša.

Budući da je plata u BiH, u prosjeku, “teška” oko 830 maraka, a da troškovi, procjenjuje se, iznose oko 2.090 KM, lako je izračunati koliki je manjak u kasi bh. porodice.

Istraživanje “Nezavisnih” oslonjeno je na ranije podatke ombudsmana za zaštitu potrošača, prema kojim je za život porodici 2011. godine bilo potrebno 2.000 maraka.

Ali, sve je teže “zakrpiti” rupe u kućnom budžetu, jer su u međuvremenu poskupjeli prevoz, hrana, te stanovanje, i to, procjenjuje se, za ukupno oko 90 KM.

Dakle, kada se svi izdaci bh. porodice stave na papir, a ta cifra se uporedi sa prihodima, ispostavi se da je život većine domaćinstava spao na borbu.

Znaju to odlično u udruženjima za zaštitu potrošača, gdje naglašavaju da ćemo stanovnicima bogatijih država još dugo zavidjeti.

Tako Murisa Marić, izvršni direktor u Udruženju građana DON Prijedor, kaže da je očigledno da bi blizu tri mjeseca svu zaradu trebalo da ostavljamo po strani kako bismo nakon toga mjesec živjeli poput stanovnika Evrope.

“Za život nam treba više od 2.000 maraka, dok su naša primanja daleko niža. Očigledno je da standard kakav je u Evropi nećemo zadugo postići. A, osim toga, poznato je da hrana gotovo svakodnevno poskupljuje. Što se  tiče poskupljenja goriva i samim tim prevoza, to je nemoguće upratiti”, ocjenjuje Marićeva.

Štaviše, ona kaže da brojni građani ne uspijevaju sebi da priušte ni sindikalnu potrošačku korpu, a kamoli lagodan život.
“Život je kod nas ispod standarda, a pogotovo se to odnosi na one koji primaju platu nižu od prosjeka”, kaže Marićeva.

Nije optimističan ni Dragan Doko, ombudsman za zaštitu potrošača BiH, koji ocjenjuje da je bh. standard daleko niži i od onog u susjednim državama, a o evropskom prosjeku da se i ne govori.

“Što se standarda tiče, bliski smo Albaniji, Makedoniji. Kada je riječ zapadnoj Evropi, tamo se za troškove hrane izdvaja između 12 i 30 odsto prihoda, a kod nas čak 50 procenata. Eto, to dovoljno govori o našem standardu”, ističe Doko.

I sindikalci smatraju da je lagodan život za ovdašnje građane nedostižan, i kako ističu, ništa ne upućuje na to da će se situacija promijeniti.

“Da građani sebi mogu sve priuštiti što im treba? Pa to vam je misaona imenica. Država bi se morala pobrinuti da, ako ne mogu plate ići gore, onda cijene budu pristupačnije. Ako ništa, trebalo bi da bar troškovi za životne namirnice koje mi proizvodimo budu niži”, ocjenjuje Obrad Belenzada, predsjednik Konfederacije sindikata RS.

Nisu molbe nevladinog sektora počele juče, oni već godinama upozoravaju da je građanima sve teže, ali se pomaci još ne vide. Nezavisne novine