VALJEVO – Iako u Kolubarskom okrugu ima oko 50.000 ovaca, uglavnom sjeničke rase i godišnje se proizvede oko 120 tona vune, nema je dovoljno, što bi se reklo, ni da se ispletu jedne rukavice.
Zbog niske otkupne cijene i nezainteresovanih prerađivača, vuna propada i završava na – smetlištima.
Prije nekoliko godina, vuna je otkupljivana za 50 do 100 dinara po kilogramu i ta cijena “pokrivala” je troškove šišanja ovaca i osiguravala izvjesnu zaradu uzgajivačima. Lane, međutim, otkupljivači su za kilogram vune nudili svega 15 dinara, što nije dovoljno ni za troškove transporta i skladištenja, a kamoli striže ovaca. Pojedini proizvođači, zato, vunu razmjenjuju za kamenu so.
“Kada smo počeli da gajimo ovce, angažovali smo šišača, kojem smo uz novčanu naknadu davali i vunu, koju je on kasnije prodavao”, kaže Ivan Marinković iz Rubravića kod Valjeva i dodaje:
“Kasnije, ovce smo počeli sami da šišamo, a vunu bacamo jer je otkup u međuvremenu potpuno zamro i, zbog niske cene, ne isplati nam se da je čuvamo. Gajim 60 umatičenih ovaca rase sjenička pramenka i svake godina bacim oko 120 kilograma vune.”
Ovu neveselu činjenicu potvrđuje i savjetodavac za stočarstvo u Poljoprivrednoj savjetodavnoj i stručnoj službi u Valjevu Predrag Jokić, napominjući da se ovaj značajan ekonomski potencijal ne rijetko zakopava, a često i spaljuje.
Ali, dok vrijednost sirove vune konstantno pada, interesovanje za proizvode od nje – raste. Džemperi, prsluci, šalovi, čarape, kape, rukavice… veoma su traženi zbog kvaliteta i postojanosti ove prirodne sirovine.
“U početku, bila sam zadovoljna ako zimi prodam stotinak pari vunenih čarapa, a sada je ta količina mnogo veća”, kaže Branka Vilotić iz Valjeva.
Ona na ovdašnjoj zelenoj pijaci deceniju i po ima tezgu sa proizvodima od vune.
“Za prsluk je potrebno oko 800, za čarape od 200 do 250 grama grama, a za džemper kilogram vune koju u našem kraju više niko ne prede, već je nabavljamo iz Šapca, Koceljeve, Užica… Cijena pređe je od 900 do hiljadu dinara za kilogram”, rekla je ona, prenose Novosti.