BEOGRAD, Radnici ubuduće neće moći da šrajkuju tako što će blokirati ulice i saobraćajnice, već će svoje nezadovoljstvo moći da iskazuju samo u prostoru gdje rade.
Ovo je najradikalnija promjena predložena u radnoj verziji Nacrta zakona o štrajku o kom se trenutno vodi javna rasprava.
Kazne u slučaju nepoštovanja Zakona još nisu razmatrane, a novi nacrt zakona trebalo bi da se pojavi pred Vladom tokom jula.
“Pravo na štrajk radnicima niko neće ograničiti, ali na haos hoće. Obustavu rada potrebno je najaviti pet dana ranije, a dok traje štrajk, radnici nemaju pravo na nadoknadu zarada, ali imaju penziono i zdravstveno osiguranje obračunato na minimalnu osnovicu”, objašnjava Rada Katić, pomoćnica ministra za rad i socijalnu politiku.
Postoje djelatnosti koje i za vrijeme štrajka moraju da obezbjede minimum procesa rada kao što su zdravstvene službe, telekomunikacije, elektrodistribucija, PTT, odnosno sve one od vitalnog značaja. U ovu grupu spadaju i osnovne škole, jer je osnovno obrazovanje obavezno, ali u planu je da se na ovaj način obavežu i srednje škole i predškolske ustanove.
Budući da se novim prijedlozima zakona raspravlja, Katić navodi da su sindikalni predstavnici najviše primjedbi imali na prijedloge o tome gdje se štrajk održava i na to ko odlučuje o minimumu procesa rada.
“Ovaj zakon je agresivan i prost, jer ni radnici ni poslodavci ga nisu tražili i ne vide svoj u interes u njemu. I što baš Srbiji treba ovakav zakon, zašto vlast žuri da donese nešto što je ne tiče, ona nije poslodavac? Ako vlast predviđa u budućnosti mnogo štrajkova, pa stoga moraju da budu i zakonski uređeni, onda teško nama”, kaže predsjednik UGS Nezavisnost Branislav Čanak.
Pri izradi zakona sindikati nisu bili ni konsultovani, tvrdi Čanak, a nije ni analizirano zbog čega su u prošlosti štrajkovi izbijali, u 90 odsto slučajeva razlog su bile nezakonite privatizacije.
Kako je rekao, država tim zakonom “zavrće ruku” i poslodavcima, i radnicima, a takav zakon neće riješiti problem zapošljavanja.
“Zamislite kolika je zajednička ‘muka’ kada se i poslodavci i zaposleni zajedno bore protiv prijedloga zakona”, istakao je Čanak.
On je naveo da se u većini drugih zemalja pozove poslodavac koji treba da učestvuje u donošenju zakona i dodao da mali broj zemalja reguliše štrajk zakonom.
Potpredsjednik “Nezavisnosti” Zoran Stoiljković dodao je da se ne vidi potreba ni sindikata, ni poslodavaca, a “nema ni zahtjeva Evropske komisije” za donošenje zakona o štrajku.
“Nastavlja se stara praksa gdje prvo, preko radne grupe, na zakonu rade i poslodavci i zaposleni, a kada se pojavi dokument u javnoj raspravi, drugačiji je od onoga što je vidjela ta radna grupa”, kazao je on.
Prema riječima Stoiljkovića taj zakon podrazumijeva štrajk u okviru radnog mjesta, ali ne uređuje blokade, a nema ni garancija da će biti poštovani zahtjevi poslodavca.
“Umjesto donošenja novog zakona, možda treba precizirati Zakon o radu”, naveo je i dodao da “ako se donese zakon o štrajku, onda treba da se formira radna grupa i da se uvaže sve njene primedbe”.
I poslodavci hoće da štrajkuju
Predsjednik Unije posodavaca Srbije Nebojša Atanacković istakao je da ta Unija nije inicirala donošenje prijedloga Zakona i da je samo u početku, kroz radnu grupu, učestvovala u davanju primjedbi. “Mi smo iznenađeni inicijativom da je pored Zakona o radu potrebno donositi novi”, kazao je i dodao da je očigledno da taj zakon inicira država. Rekao je da Unija poslodavaca ima primjedbe o plaćanju za vrijeme štrajka i naveo da “ako radnici imaju pravo na štrajk i poslodavci dobiju to pravo”. Beta