BANJALUKA Sve do skoro drvoprerađivačka industrija Republike Srpske za uvoz sirovina i repromaterijala trošila je tek pet odsto novca zarađenog izvozom svojih proizvoda, a sada je sve drugačije pa drvoprerađivači uvoze praktično sve, čak i trupce kojih ima u izobilju u našim šumama.
Prema podacima sa kojim raspolažu u Privrednoj komori Republike Srpske, 679 preduzeća u oblasti šumarstva i prerade drveta prošle godine su na uvoz sirovina i repromaterijala potrošili gotovo 120 miliona maraka.
Ta cifra je mnogo veća ako se uzmu u obzir i devize koje su potrošene za uvoz ogromnih količina raznih proizvoda od drveta.
Prema nekim procjenama, za to se u BiH godišnje troši više od sto miliona maraka. Uvozi se sve i svašta, često i proizvodi sa minimalnim stepenom finalizacije
Zvuči nevjerovatno ali činjenica je da se u BiH svake godine potroše milioni maraka za uvoz čačkalica, šibica, pluta, raznih vrsta papira i ko zna šta još.
Lani je samo za uvoz novinskog papira u BiH potrošeno 8,7 miliona maraka. Za uvoz svesaka uglavnom iz Kine izdvojeno je gotovo 3,8 miliona maraka. O ostalim količinama papira iz uvoza koji se troši u administraciji i brojnim štamparijama, da i ne govorimo.
Gotovo svi ti proizvodi prije rata proizvodili su se na ovom području. Tada smo praktično u svakom većem mjestu imali fabriku celuloze i papira a danas ih nema ni u zemljama u okruženju.
Nije zbog toga ni čudo što fabrike za proizvodnju toalet papira uvoze velike količine celuloze i drugih sirovina iz Estonije, Letonije, Austrije, Češke, Slovačke i iz drugih zemalja.
Iako smo prije rata imali više fabrika u kojima su se proizvodile sveske i drugi proizvodi od papira, teško je povjerovati da bi ta preduzeća i da su opstala mogla da se nose sa kineskim proizvođačima čiji proizvodi su naprosto preplavili ovdašnje tržište.
Uprkos tome, preduzeća u oblasti šumarstva i prerade drveta u Republici Srpskoj ostvaruju značajan spoljnotrgovinski suficit. Na izvozu ogrevnog drveta zaradili smo 75,7 miliona maraka, a u isto vrijeme za uvoz hrastovih trupaca potrošili smo 2,3 miliona maraka.
Analitičari procjenjuju da bi 679 preduzeća koliko ih je registrovano u šumarstvu i preradi drveta u Republici Srpskoj uz mala ulaganja lako moglo da ostvari i neuporedivo bolje rezultate u spoljno-trgovinskoj razmjeni.
“Završen je proces privatizacije i već su se uspješno revitalizovala neka velika preduzeća prije svega u proizvodnji namještaja, govori to i podatak da smo prije pet godina imali učešće proizvođača namještaja u ukupnom prihodu šumarstava i prerade drveta tek 14 procenata” – kaže Lazo Šinik, sekretar Udruženja proizvođača u ovoj oblasti u Privrednoj komori Srpske.
Prema njegovim riječima, dostigli smo nivo od 35 odsto učešća proizvođača namještaja u ukupnom prihodu ove grane privređivanja.
“Ipak, očekujem da u narednih nekoliko godina, uprkos negativnim efektima svjetske ekonomske krize, koja se još osjeća, u ovoj oblasti dostignemo predratni nivo proizvodnje namještaja kada su ta preduzeća učestovovala sa 60 odsto u ukupnom prihodu šumarstva i prerade drveta“, priča Šinik.
Prema dostupnim podacima, 679 preduzeća u ovoj oblasti u kojima je zaposleno gotovo 14 000 radnika trenutno ostvaruje godišnji prihod u iznosu od 650 miliona maraka. Kada bi imali veći stepen finalizacije, sasvim je izvjesno da bi finansijski efekti bili neuporedivo veći.
Činjenica je da ovdašnja preduzeća u toj oblasti za to imaju sve potrebne pretpostavke. Polovina teritorije Republike Srpske ili milion i 300 000 hektara pokrivena je šumom. Od toga država gazduje sa više od milion hektara.
Podaci kojim raspolažu u Privrednoj komori Republike Srpske kažu da je godišnji prirast drveta na tim parcelama gotovo 5,2 miliona kubnih metara. Prema važećim zakonskim propisima u ovoj oblasti dozvoljeno je da se godišnje posječe 60 odsto od godišnjeg prirasta.
To praktično znači da svake godine preduzeća u ovoj oblasti imaju na raspolaganju 3,5 miliona kubnih metara drveta. Stručnjaci kažu da se od te količine može da obezbijedi gotovo dva miliona kubnih metara raznih drvnih sortimenata. Od toga je za industrijsku preradu, uglavnom za proizvođače namještaja rezervisano milion i 100 000 kubnih metara najkvalitetnijih trupaca.
Te količine naši proizvođači namještaja, bar za sada, ni iz bliza ne mogu da prerade pogotovo kada se zna da u inostranstvu moraju da kupuju ivericu, medijapan ploče koje su sve do nedavno mogli da nabave na domaćem tržištu.
Zbog toga u šumarstvu i preradi drveta imaju najviše šanse da većim stepenom finalizacije znatno poprave svoje finansijske rezultate.
Sa makar malim ulaganjima to im sigurno neće biti teško. U privrednoj komori Republike Srpske kažu da u tome najviše šanse imaju mala i srednja preduzeća. Ako iskoriste te šanse, onda se sigurno za uvoz šibica i čačkalica i nekih drugih jednostavnijih proizvoda od drveta neće trošiti milioni maraka. Srna
2 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Najgori mogući oblik iskorištenja “šumskog bogastva” je da prodate šumu (pa da stranci sami sijeku), zatim je sledeći loš oblik prodaja trupaca, zatim prodaja “meterica” za grijanje, zatim prodaja “iscjepanih drva” za grijanje.
Sve nabrojano je najprostiji oblik iskorištenja “šumskog bogastva”.
Da bi se proizvodili finalni proizvodi (pa makar i čačkalice), Vlada mora da krene da vodi politiku koja štiti domaće “privrednike”, a ne domaće švercere i prevarante. Ministri bi trebalo da rade svoj posao, a ne da se bave “svojim” biznisom.
@ azrs a kako mislis da sume srpske uopste postoje a da ne rade osnovni posao a to je prodaja drva