BANJALUKA, Prehrambena industrija u BiH suočena je s problemima finansiranja i osiguranja obrtnog kapitala, nedovoljnih podsticaja, te prekomjernim uvozom i nelojalnom konkurencijom na domaćem tržištu, poručuju bh. privrednici.
Tome u prilog idu i podaci Asocijacije za poljoprivredu i prehrambenu industriju Spoljnotrgovinske komore (STK) BiH, prema kojima je izvoz ovog sektora u BiH u 2014. godini iznosio 684,61 milion maraka, dok je istovremeno uvoz iznosio 2,92 milijarde maraka.
Isto tako, podaci Agencije za statistiku BiH za prva tri mjeseca ove godine, pokazuju da je sektor prehrambene industrije, industrije pića, alkohola i duvana, zabilježio pad izvoza od 4,4 odsto, te rast uvoza od 2,9 odsto, u odnosu na isti period 2014. godine.
Tijana Slagalo, sekretar Asocijacije za poljoprivredu i prehrambenu industriju STK BiH, rekla je da podatak o spoljnotrgovinskoj razmjeni proizvoda iz ovog sektora u prošloj godini pokazuje koliko je BiH zapravo deficitarna u izvozu proizvoda u odnosu na uvoz. Kako kaže, stanje u prehrambenoj industriji nije na zadovoljavajućem nivou i smatra da je unapređenje domaće proizvodnje u BiH od ključnog značaja za rast same proizvodnje i izvoza, te smanjenja prekomjernog uvoza.
“Podrška nadležnih institucija, kako u finansijskom smislu, tako i u obezbjeđenju uređenog zakonodavno-pravnog okvira u državi, je od ključnog značaja za unapređenje domaće proizvodnje”, rekla je Slagalo.
Iz Asocijacije navode da se među ključnim problemima ove industrije izdvajaju problemi finansiranja i osiguranja obrtnog kapitala, nedovoljni ili nepostojeći podsticaji za proizvodnju i izvoz, ali i prekomjeran uvoz i nelojalna konkurencija na domaćem tržištu.
“Problem predstavlja i sporost preuzimanja i implementacije propisa EU, neusklađenost propisa na entitetskom nivou, kao i nedovoljna kontrola inspekcijskih organa, posebno kod uvoznih proizvoda”, navela je Slagalo.
Žarko Mikić, direktor “Vitaminke” Banjaluka, kaže da ovo preduzeće 20 odsto svoje proizvodnje izvozi i da se izlazak na tržište EU može postići samo specijalnim proizvodima, koji mogu izdržati konkurenciju.
“Mi imamo takve proizvode, ali se mora voditi računa o troškovima proizvodnje, koji su kod nas mnogo veći. Paradoksalno je da za ambalažu izdvajamo koliko i za voće i povrće”, rekao je Mikić. Kako kaže, osnovni problem ove industrijske grane je taj što su domaći proizvođači suočeni s najjačom svjetskom konkurencijom u svojoj prodaji.
“Praktično, svi efekti koji se čine ka smanjenju konkurentske nesposobnosti i tehnološke zaostalosti se poništavaju time što smo suočeni s veoma oštrom konkurencijom, a nismo spremni za suočavanje”, istakao je on i dodao da su, kada se radi o finansiranju proizvodnje, uslovi u zapadnim zemljama mnogo povoljniji. On ističe da su problemi ogromni, jer nedostaje sistemska reforma, koja bi trebalo da obezbijedi da onaj dio realnog sektora koji privređuje ima drugačiji tretman, jer je poljoprivredna i prehrambena industrija radno intenzivna djelatnost s visokim nametima.
Ocjenjujući stanje u prehrambenoj industriji u BiH, Rusmir Hrvić, direktor sarajevskog “Klasa”, rekao je da se ono popravlja, te da je važno da domaći brendovi stasavaju iz dana u dan.
“Dug put je pred nama koji treba svi zajedno da pređemo od primarnih poljoprivrednih proizvođača, preko prerađivačke industrije, pa do brendova na prodajnim policama”, rekao je Hrvić. Dodao je da su neke etape sa tog puta, poput prerađivačke industrije i brendova, dobrim dijelom već pređene, a neke tek treba započeti, kao što je kvalitetna i pouzdana primarna poljoprivredna proizvodnja.
“Ovdje vidim najveću odgovornost kod velikih prehrambenih sistema kao što je ‘Klas’, ali i kod institucija koje moraju kreirati okvirne uvjete i sistem koji će funkcionisati”, smatra Hrvić. Dodaje da su oni svoju odgovornost preuzeli, najavivši još prošle godine da su sve svoje potrebe za kvalitetnim primarnim poljoprivrednim proizvodima spremni najprije zadovoljiti od domaćih proizvođača. On smatra da ne može biti u redu da u jednoj kategoriji proizvoda po 15 i 30 pozicija na policama imaju strani proizvodi, dok se svi ostali domaći brendovi nalaze na jedva tri do četiri.
“To se mora mijenjati, jer takva prodajna politika nas vodi u propast. Ali, i ovaj problem možemo jedino zajedno rješavati. Sa druge strane, i domaći proizvođači treba da ulažu više u inovacije, kvalitet, marketing i komuniciranje svojih korporativnih ciljeva i brendova”, kazao je Hrvić. Nezavisne novine