BERLIN, Rasprava o ubrzanom napuštanju nuklearne energije vraća u Njemačkoj ugalj na veliku scenu jer nuklearke proizvode 23 odsto domaće struje.
Istovremeno, vjetar, voda i sunce to ne mogu da nadoknade u skorije vrijeme.
“Uglja se ne možemo odreći. Do sada je nedostatak struje nadoknađivan u nuklearnim elektranama, ali je sada jasno da se, kratkoročno gledano, Njemačka ne može odreći konvencionalne proizvodnje energije”, kaže prvi čovjek Unije njemačkih rudnika Franc-Jozef Vodopia.
Bundestag je odlučio da rudnici od 2018. godine više neće dobijati subvencije države, ali to ne znači stavljanje katanca na njihova vrata. Sindikat rudarstva, hemijske industrije i energetike ima na umu i eventualnu privatizaciju. Toj opciji u prilog govori i rast cijene uglja na svjetskom tržištu.
“Prije nekoliko godina je u luke Amsterdama, Roterdama ili Antverpena stizao uvozni ugalj po cijeni od 40 evra za tonu. Tada je i cijena prevoza bila osjetno niža. U međuvremenu je tona otišla na više od 100 evra što bitno mijenja stvari”, izjavio je Vodopia.
U Njemačkoj i dalje ima bogatih nalazišta raznih vrsta uglja koje su veoma tražene. Franc-Jozef Vodopia smatra da se ta nalazišta već sada mogu eksploatisati uz konkurente cijene. „Naravno, ugalj bi morao da se koristi u veoma modernim elektranama, s obzirom na to da će od 2013. biti znatno pooštreni propisi o emisiji štetnih gasova”, rekao je Vodopia i dodao da je potrebno još nešto – politička volja.
On smatra da bi kompromis demohrišćana i socijaldemokrata u Njemačkoj mogao da utiče i na promjenu oštrih propisa Evropske unije. Jer – uglja iz uvoza sigurno neće uvijek biti dovoljno.
„Nalazimo se na granici. Australijska nalazišta ne mogu da isprate visoku potražnju, Indonezija više nije otkrovenje, već zemlja veoma zastupljena na svjetskom tržištu uglja. Neke afričke zemlje imaju zalihe, ali se sa njima ne sarađuje iz političkih razloga. Ako Kina i Indija nastave ovako da se razvijaju, i njima će trebati više uglja. U sljedećih desetak godina će cijene dalje rasti”, ocijenio je Vodopia.
U opticaju je i ideja o rudniku namijenjenom isključivo istraživanjima i testiranju rudarske mehanizacije na kojoj njemački proizvođači zarade četiri milijarde evra godišnje – 90 odsto od toga kroz izvoz. Ovaj eksperimentalni rudnik ne bi prodavao ugalj, ali bi dobijao novac za testove. Tanjug