SARAJEVO – Siva ekonomija i dalje predstavlja veliki problem u BiH. Iako je u posljednjih desetak godina došlo do procentualnog pada, odnosno prelijevanja nelegalnih tokova u legalne, njen procenat je i dalje visok i iznad globalnog prosjeka, što BiH na godišnjem nivou košta oko 8,8 milijardi maraka.
Otkriva ovo najnovija analiza o globalnoj sivoj ekonomiji kompanije “Ernst end Jang” za 2025. godinu, prema kojoj se od 131 analizirane zemlje BiH našla negdje na sredini ove liste, na 63. mjestu, u društvu El Salvadora, Tukmenistana, Jermenije, Bjelorusije, Jordana i Meksika.
Iako je u posljednjih pet, a pogotovo deset godina došlo do značajnog pada sive ekonomije, ono što zabrinjava jeste podatak da je BiH nakon Albanije i dalje najgore rangirana evropska država po stepenu, odnosno obimu sive ekonomije, a koji prema podacima pomenute analize iznosi 18,6 odsto BDP-a, iako ima i onih koji ukazuju na to da je ona daleko veća – oko 25 odsto. Međunarodni monetarni fond procijenio je da je siva ekonomija u BiH 2021. iznosila čak tridesetak odsto BDP-a, što, kako su tada istakli iz ove finansijske institucije značajno ograničava kapacitete za ulaganja u ključne sektore poput zdravstva, obrazovanja i infrastrukture.
Koje god podatke uzmemo kao relevantne, jer je tačan obim sive ekonomije teško izračunati, može se reći da gotovo svaka četvrta, a možda i peta marka na kraju završi u takozvanoj sivoj zoni, odnosno u nelegalnim tokovima.
Ako izuzmemo pomenutu Albaniju, ali i Grčku, Rumuniju i Ukrajinu, BiH u prosjeku ima dva ili tri puta veći procenat sive ekonomije nego ostale evropske države. Kada su u pitanju bivše jugoslovenske republike, najbolje su rangirane Slovenija i Hrvatska, u kojima ovaj procenat iznosi osam, odnosno 9,3 odsto BDP-a, duplo manje nego u BiH. U boljoj poziciji je i Srbija (17 odsto), ali i Sjeverna Makedonija (16,9) i Crna Gora (13,6). Kada se zbirno pogleda siva ekonomija šest bivših jugoslovenskih republika godišnje košta oko 62 milijarde maraka.
Na prvom mjestu ove neslavne liste, kao najgore zemlje označene su Sijera Leone, Niger i Nepal, u kojima se siva ekonomija procjenjuje na više od polovine BDP-a. Na prvih 50 mjesta uglavnom se nalaze afričke i azijske države te poneka južnoamerička i evropska – Albanija i Gruzija.
Autori ove analize ukazuju na to da je visoki procenat sive ekonomije najčešće prisutan u zemljama sa niskim prihodima, dok je u onim sa visokim – najmanji obim. Najbolje rangirana zemlja je UAE u kojoj se procenat sive ekonomije navodno kreće tek oko dva odsto. Gledano u novcu, to iznosi oko 18,6 milijardi maraka, koliko, primjera radi iznosi i u Albaniji, ali BDP UAE je 22 puta veći od albanskog. Gotovo idealna situacija je i u Kataru, Bahreinu, Singapuru, Kuvajtu, Kanadi i SAD. Procenat sive ekonomije u pomenutim državama manji je od pet odsto. Kada su u pitanju evropske države, najuređenije su Irska i Švajcarska (5,1 odsto).
Ekonomisti već godinama upozoravaju na to da siva ekonomija predstavlja jedan od ključnih problema i izazova BiH. Istraživanje objavljeno u martu ove godine otkrilo je da čak svako treće preduzeće u BiH posluje u sivoj zoni prije nego što se registruje, dok 42 odsto njih u tom statusu ostaje duže od dvije godine. To na kraju, navode autori ovog istraživanja iz Investicione fondacije Impakt, dovodi do manjih budžetskih prihoda, vlasti gube sredstva koja bi mogla biti usmjerena na unapređenje poslovnog ambijenta i podršku preduzetnicima, ali i stvara nelojalnu konkurenciju, jer preduzeća u sivoj zoni posluju bez fiskalnih obaveza. Pri tome i radnici bez ugovora ostaju bez zakonske zaštite i socijalnih beneficija. Iz ove fondacije su na kraju istakli da jedino rješenje može biti strateški pristup u usklađivanju zakonskih regulativa sa standardima Evropske unije, da bi poslovanje bilo pojednostavljeno i olakšano. Smatraju da bi situaciju moglo popraviti i smanjenje poreskih opterećenja.
Ekonomista Igor Gavran kaže za “Glas Srpske” da iako je teško procijeniti kolika je zaista siva ekonomija u BiH, ona je nesumnjivo i dalje prisutna u visokom procentu, višem od pretpostavljenog u pomenutoj analizi.
Smatra i da je nerealno očekivati da se BiH izbori sa ovom počašću kada postoji nekažnjena visoka korupcija na najvišim političkim nivoima. Prema njegovom mišljenju, institucionalni problemi odnose se na niske kazne za one koji participiraju u sivoj ekonomiji, slab pravni okvir, nedovoljnu stručnu i kadrovsku osposobljenost institucija, ali i nedostatak mjera za stvaranje povoljnijeg poslovnog okruženja kroz smanjivanje poreskih i drugih opterećenja za one koji legalno posluju.
“Godinama se prave razne strategije i osnivaju nekakve nove institucije koje treba da se bave ovim problemom. Nažalost, ništa značajnije nije urađeno. Siva ekonomija je i dalje velika rak-rana BiH, jer korupcija ne samo da nije iskorijenjena, već je sveprisutna. Da li je iko sa neke važnije funkcije kažnjen zbog nje? Nije! Veliki problem, kada je u pitanju BiH, jeste što mi primjećujemo i registrujemo samo primjere sive ekonomije u fizičkom obliku, kao što je recimo neprijavljivanje radnika. Ali, imamo i druge oblike, koje je daleko teže otkriti, tako da smatram da je siva ekonomija kod nas daleko veća nego što možemo na prvu i da pretpostavimo”, kaže Gavran.
Navodi da danas imamo jedan paradoks da radnici zaposleni u sivoj ekonomiji, uslovno rečeno, bolje prolaze od legalno zaposlenih, jer dobijaju više novca na ruke. To kako dodaje odgovara onima koji ne razmišljaju o starim danima i penziji. Na pitanje da prokomentariše kako je to u pojedinim zemljama stopa sive ekonomije manja od pet odsto, Gavran pojašnjava da se radi o izuzetno uređenim državama, kao što je Švajcarska, u kojima građani i poslodavci poštuju zakone, svjesni da ih u slučaju njihovog nepoštovanja čekaju visoke kazne, a kojih niko nije pošteđen.
“U Švajcarskoj postoji jedna tradicija poštovanja zakona, za razliku od BiH, u kojoj je, nažalost sve prisutnija tradicija korupcije, koja je ušla u gotovo sve spore društva”, poručio je ovaj ekonomista. Glas Srpske