BEOGRAD, Prave pršutu, a farme ni na vidiku. Gotovo da nema prerađevine u Srbiji bez uvoznih sirovina.
Najmanje trećina mesa koja raznoraznim kanalima stigne u Srbiju završi u „domaćim“ viršlama, salamama, paštetama. Osim toga, namirnice animalnog porijekla u Srbiji pune su aditiva i raznih konzervanasa, za koje je dokazano da su štetni za zdravlje.
U svježem mesu i nekim mesnim prerađevinama otkriveni su hormoni, antibiotici i sedativi, ali i soja, loj, kao i polifosfati, čija je upotreba zabranjena u svijetu. Stoga građani sve više strahuju zbog gotovo dupliranog uvoza mesa iz svijeta ove godine.
Šunke u crijevu, pica-šunke, viršle, salame spadaju u vrlo „opasne“ prerađevine. Sumnju u startu izazivaju nelogičnosti da je recimo šunka duplo jeftinija od svoje osnovne sirovine – svinjskog buta. To je zato što se na 100 kilograma buta doda 100 do 150 kilograma leđa, a da bi se ta masa ujedinila, dodaje se soja, plus polifosfati, kao i poboljšivači ukusa, glutaminati, emulgator „karagenan“, koji spada u hidrokoloide, materije koje vezuju vodu.
– Veliki broj potrošača s razlogom ima primjedbe na kvalitet mesa i prerađevina – kaže za „Novosti“ Mladin Ševarlić, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu. – Iako Srbija tvrdi da ima propise, koje je harmonizovala sa EU, ona nema sistem laboratorija i nema sredstava za kontrolu tih proizvoda, koja su potrebna da bi potrošači bili apsolutno zaštićeni. Posebno nema uvida u kvalitet uvoznog mesa. Osim toga, spominju se vrlo često lobiji između proizvođača i uvoznika.
Prema procjenama stručnjaka, najmanje trećina uvoznog mesa završi u mesnim prerađevinama, jedan dio u ugostiteljskim objektima, a ostalo u STR-ima i manjim radnjama.
Najviše primjedbi je, dodaje Ševarlić, na uvoz MOM-a, mašinski okoštanog mesa, od koga se prave paštete, viršle, razne salame, pa na uvoz mesa iz Robnih rezervi zemalja u Evropskoj uniji na samom kraju isticanja roka upotrebe. Sve više strijepnji izaziva i uvoz mesa iz Brazila, Čilea i SAD-a, gdje se dodaju veće količine hormona rasta u uzgoju stoke, prije svega kod piletine i govedine.
Tražite domaće
– U ovakvim okolnostima savjetujem potrošačima da se kada god je moguće orijentišu na domaće proizvođače, ugovore isporuke na seljačkim gazdinstvima – izričit je Ševarlić. – Tada postoji direktna odgovornost između proizvođača i potrošača, što je kada uđete u prodavnicu nemoguće uspostaviti. Bilo bi dobro da u prodavnicama bude označeno uvozno meso od domaćeg. Ali to, nažalost, nikada nije zaživjelo, iako se o tome govori. Kupci treba maksimalno da izbjegavaju kupovinu već pripremljenog mljevenog mesa, i da zahtijevaju da se ono melje pred njihovim očima iz komada mesa. Zato imaju pravo kao potrošači. Takođe, ako nije provjereno mesto kupovine, nije dobra ideja kupovati ni meso za roštilj, ćevape i pljeskavice. Novosti