BEOGRAD, Pojedinim bankama nije dovoljna zarada od paprenih kamata, ni visokih provizija, već naplaćuju i godišnje održavanje kredita. 
To je trošak od 0,5 do jedan odsto na ostatak duga, što nije mala stavka u otplati bilo kog zajma. Ova provizija se zaračunava na sve kredite, od stambenih do gotovinskih.
Isto važi i za gotovinske kredite. Zavisno od iznosa zajma dodatni namet može da bude od 5.000 do 10.000 dinara. Ovi krediti kod većine banaka imaju i takozvani administrativni trošak, koji iznosi od jedan do 3,5 odsto.
To znači da ako neko uzme keš kredit od 500.000 dinara, za administrativni trošak mora da izdvoji 17.500 dinara, a za godišnje održavanje ovog zajma još 5.850 dinara.
Mnogi građani često ne provjere sve troškove koji prati kredit koji uzimaju vodeći se nižom kamatnom stopom. Kada uđu u kredit, shvate da imaju mnogo više obaveza nego da su se opredjelili za neku drugu banku sa nešto većom kamatom.
“Zakon o obligacionim odnosima predviđa da banka građaninu odobrava određeni iznos novca, a da ga korisnik vraća uz ugovorenu kamatu. S druge strane, cijena kredita je jedan od bitnih elemenata ugovora i predstavlja vrijednost koštanja zajma. Po ta dva osnova, dolazimo do zaključka da banka samo kamatu može naplaćivati kao cijenu kredita i ništa drugo”, kaže Dejan Gavrilović iz Udruženja bankarskih korisnika “Efektiva”.
Ako i postoji određeni trošak obrade kredita, kako kaže Gavrilović, banka bi morala da ga dokaže i da klijentu taksativno nabroji. Svakako ga ne može naplaćivati u procentualnom iznosu od vrijednosti kredita.
“Kod nas to još ne postoji. Ali, ukoliko banka ima neki trošak prilikom obrade kreditnog zahtjeva, on mora biti isti za sve klijente i prikazan u određenom novčanom iznosu. Kada ga banka naplaćuje u procentualnom iznosu, od vrijednosti kredita, ona za isti posao koji obavi sa dva klijenta, više novca naplati od onog koji je uzeo veći kredit”, naglašava Gavrilović.