MOSKVA, Rusija je, kao i čitav svijet, zainteresovana za stabilne cijene nafte jer visoka sloboda cijena ide naruku finansijskim špekulantima.
Visoke cijene nafte nisu potrebne ni kompanijama – proizvođačima, ni potrošačima. Takve tačke gledišta pridržavaju se danas vodeći ruski eksperti u naftnoj i gasnoj sferi.
Niske cijene “crnog zlata” ne stimulišu naftne kompanije koje jednostavno smanjuju bušenje i ne investiraju ni u eksploataciju, ni u preradu. Ako je cijena previsoka, počinju da se nerviraju potrošači, a za ekonomiju u cjelini to znači stagnaciju.
Na kraju sa nafte počinju da se prebacuju na gas, obnovljive izvore energije i slično, podvlači profesor Visoke škole ekonomije Leonid Grigorjev.
U toku je uspon poslije krize, spori uspon, težak, sa finansijskim šokovima. Zato nikome nisu potrebne neprijatnosti u sferi nafte i konflikti u toj oblasti, ako se uzmu u obzir eksperti.
Prema mišljenju direktora Instituta za energetsku strategiju Vitalija Bušueva, tržište fjučersa nafte, na kojem se formira cijena, nije robno tržište, već finansijsko. I cijenu na njemu određuje ne toliko ponuda i potražnja, koliko slobodni kapital, koji može da da dobit. Ovim se objašnjava današnji skok i pad cijena.
Danas je naftno tržište “pregrijano”, zato što će cijena na tom tržištu prije ili kasnije pasti. To se ne podržava stalno rastućom potražnjom i ne podržava velikom količinom slobodnog novca koji odlazi čas u zlato, čas u obaveze blagajne. Zato se cijena drži.
Prema procjenama, vrhunac od 120 dolara, koji je i bio očekivan na proljeće – desio se, a u drugoj polovini očekuje se pad do 80 dolara za barel. Svi faktori koji doprinose stabilizaciji i rastu cijena iscrpljeni su. Čitavo pitanje je u tome da li će se to desiti naglo ili će cijena kliziti do kraja godine do 80 dolara za barel.
Što se tiče ruske ekonomije, ona nije izolovana, već je integrisana u svjetsku. Zato svi oni procesi koji se dešavaju u svijetu utiču na nju – prenosi “Glas Rusije”.
To se u punoj mjeri odnosi na svjetske cijene nafte. Rusija ulazi, uporedo sa Saudijskom Arabijom, među lidere u proizvodnji i izvozu “crnog zlata”. Za ruske naftaše, o čemu su oni mnogo puta govorili, prihvatljiv je koridor od 70-90 dolara za barel. Pri tome postoji realna mogućnost investiranja sredstava u istraživanje i eksploataciju nafte.
Ako cijene rastu, to su dodatni prihodi koji se mogu štediti, a mogu se i usmjeravati na razvoj ekonomije. Ali sve je dobro sa mjerom: previše visoke cijene nisu potrebne, jer to vodi naglom rastu dolarske mase, koju treba sterilizovati.
Drugim riječima, Rusija je zainteresovana za stabilne cijene i odsustvo naglih kolebanja. To je obavezan uslov koji omogućava da se planira budžet zemlje sa velikom određenošću.