BRISEL – Stanovnici Evropske unije sve teže dolaze do krova nad glavom. Osim cijena, koje su drastično porasle u posljednjoj deceniji, problem je i manjak stanova, a posebno su pogođeni mladi.
Nataša Marković Izrael je porijeklom iz Srbije i vlasnica je malog stana u Madridu. Kada je postao premali za njenu porodicu, izdali su ga drugima, a za sebe iznajmili veći. Čak i to što ima nekretninu u svom vlasništvu nije mnogo rasteretilo njen budžet.
“Cene tržišta su enormne. Negde oko 30, negde između 40 i 50 odsto mojih mesečnih prihoda ide na stanarinu. Studenti koji dođu u velike gradove da studiraju, poput Madrida ili Barselone, plaćaju oko 700 do 800 evra jednu spavaću sobu i to u stanu koji dele sa četvoro ili petoro ljudi. Nekada su te cene bile oko 300 evra”, ispričala je Nataša.
Slično je i u drugim državama Evrope. U posljednjih desetak godina, prosječna cijena kuća porasla je za skoro 50 odsto.
U rješavanje problema uključile su se i institucije Evropske unije. Evropski parlament osnovao je Komitet za rješavanje krize. A po prvi put u resoru jednog komesara našlo se stanovanje.
“Dok je prvenstvena odgovornost na državama članicama da ovo organizuju, Komisija može da ponudi mnogo u smislu koordinacije, otkrivanja slabih tačaka, kako možemo da pomognemo nudeći tehničku pomoć. Na primjer oko klasifikacije, sagledavanja građevinskog sektora, kao i to kako možemo da uključimo naše međunarodne finansijske institucije, kao i Evropsku investicionu banku”, rekla je Ana-Kaiza Itkone, portparolka Evropske komisije.
A Evropska investiciona banka pokreće akcioni plan za podršku stanovanju. Na pitanje Euronewsa, prva žena banke kaže da povećavaju investicije u ovu oblast 10 milijardi evra u naredne dvije godine, kroz različite projekte.
“Ovom platformom, zajedno sa Evropskom komisijom, želimo da budemo u mogućnosti da okupimo sve stručnjake, javne i privatne ključne igrače u Evropi kako bismo pojačali podršku i povećali je u tri različite dimenzije. Prvo, inovacije i razvoj novih tehnika, novih tehologija gradnje, novih materijala. Drugo, rekonstrukcija i renoviranje postojećih objekata. Treće, promocija održivog i pristupačnog stanovanja”, rekla je Nadija Kalvinjo, predsjednica EIB.
EU, pojedinačne države članice, ali i gradovi, imaju alate kako mogu da pomognu, ali za to je potrebna politička volja. Čini se da je sada i ima – možda zbog hiljade građana koji su u raznim gradovima EU protestovali tražeći povoljnije stanove.