BEOGRAD, Srbija podmiruje manje od 30 odsto sopstvenih potreba za ribom iz domaćih ribnjaka, rijeka i jezera, zbog čega mora da uvozi više od 70 odsto ribe.
U Srbiji se pod ribnjacima nalazi oko 14.000 hektara, od čega 20 odsto van upotrebe, kaže savjetnica za ribarstvo u Privrednoj komori Srbije Mirjana Miščević.
Prema njenim riječima, u njima se godišnje proizvede do 15.000 tona prije svega šarana i pastrmke, što uz izlov iz rijeka i jezera podmiruje 30 odsto domaćih potreba za tom hranom.
Ona je navela se da je za razliku od rastućeg uvoza, izvoz simboličan i posljednjih godina iznosi nekoliko stotina tona.
“Potencijal Srbije za povećanje proizvodnje ribe je ogroman, prije svega, u šaranskom ribarstvu, jer trenutno u Srbiji postoje četiri fabrike hrane za ribe, sa potencijalom ukupne proizvodnje veće od 40.000 tona, od čega je prošle godine iskorišćeno nešto više od 25 odsto”, kazala je ona.
Miščević je podsjetila i da se u Srbiji od prije nekoliko godina realizuje jedna od najsavremenijih tehnologija gajenja šarana u Evropi, a Srbija je i jedna od rijetkih zemalja u kojoj se radi na programu selekcije familija šarana, čime se stvara osnov za proizvodnju kvalitetne selekcionisane lađi.
Kako bi se ostvario izvoz neophodno je, rekla je Miščevićeva, da se šaran, kao glavni izvozni proizvod preradi (filetira, odimi, upakuje) i plasira na evropsko tržište, za šta je neophodna pomoć države Srbije.
Pored šarana, mogli bi se prerađivati i kalifornijska i potočna pastrmka, bijeli amur, bijeli i sivi tolstolobik, som, smuđ.
Predstavnica PKS je navela da “u Srbiji nema podsticajne politike za proizvodnju, preradu i marketing ribe”.
Dodala je da je “destimulativno” i to što se naknada za korišćenje voda određuje po kilogramu prodate ribe, pa proizvođači predlažu da se plaćanje obavlja na osnovu korisne proizvodne površine šaranskog ribnjaka.
Prijedlog stručnjaka je, kako je istakla, i da se voda plaća ne samo po kvantitetu nego i prema kvalitetu, ali i da cijena koštanja vode bude simbolična. Beta