BEOGRAD, Malinu počinju da gaje sve više i to posebno u onim regionima koji nisu bili
karakteristični za njen uzgoj.
Šef Odsjeka za proizvodnju i preradu voća Ministarstva poljoprivrede Srbije Kolinda Hrehorović izjavila je da se malina, koja je najznačajnije voće u Srbiji po vrijednosti koja se ostvaruje od njenog izvoza, počinje gajiti sve više i to posebno u onim regionima koji nisu bili karakteristični za njen uzgoj.
Hrehorovićeva je najavila da Ministarstvo poljoprivrede Srbije priprema set mjera za unapređenje voćarstva u Srbiji, kao i da planira da od 2017. radi reonizaciju voćarstva, kako bi se vidjelo koji je region dobar za uzgoj pojedinih voćnih vrsta.
“U prošloj godini je iz Srbije izvezeno oko 100.000 tona malina i to uglavnom na tržište Evropske unije, imamo kvaklitet, ali nam nedostaje sadni material i na tome, kao i na sortimentu trebamo raditi”, navela je ona.
Direktor zemljoradničke zadruge Agro eko voće iz Arilja Božo Joković kazao je da je malina kraljica voća u Srbiji i da zauzima značajno mjesto u srpskoj poljoprivrednoj proizvodnji.
On je naglasio da država treba da stane iza proizvođača tog voća koji su okupljeni u udruženja ili zadruge, kako bi se podigao nivo proizvodnje na jedan viši stepen, odnosno da se više ide na preradu i finalizaciju i na tržište nastupa sa određenim prerađevinama, bilo svježim ili zamrznutim.
“Potrebna nam je dobra organizacija i da se napravi dobra strategija u narednom periodu gdje će se znati pravila igre u cjeloj priči, odnosno šta će raditi proizvođači, distributeri, izvoznici, kao i šta tržište traži. Sve od toga zavisi. Mi jednostavno moramo se prilagodimo tržištu u narednom periodu”, kazao je Joković.
Da bi se to uradilo, kako je dodao, Srbija mora da osnaži sortiment i kulturu gajenja malina, ali i da mnogo radi na pripremama projekata i edukaciji.
“Jedino udruživanjem možemo uspjeti doći do nekog željenog cilja kojeg u prethodnom periodu nismo iskoristili adekvatno. Ne smijemo dozvoliti da nam se ponove stare greške, već da izvučemo pouku i da pokušamo da u narednom periodu napravimo dobru priču, a to je izvoz maline u višem obliku”, rekao je on.
Prema njegovim riječima, najveći problemi proizvođača malina u Srbiji su nedovoljno sredstava za investicije, nedostatak kapaciteta za preradu, ali i nedostatak adekvatnog sadnog materijala koji bi bio konkurentan.
Kako je dodao, treba raditi i na marketingu, kao i na prodaji i plasmanu da bi se sve što je proizvedeno bilo prodato.
“Problema će stalno biti, ali ih moramo rješavati u hodu sa svim učesnicima u cijeloj priči”,dodao je on.
Predsjednik Zadružnog saveza Srbije Nikola Mihajlović kazao je da je za malinare posebno važno udruživanje u zadruge, jer samo tako oni mogu da ostvare neke boljitke.
“Kad su u sistemu zadruge sve mnogo lakše funkcioniše. Malinari od tog udruživanja imaju višestruku korist, jer imaju kontinuiran i kvalitetan proizvod kada im dođe kupac, mogu da obezbjede količinu i da sa kupcem uđu u pregovore”, kazao je Mihajlović.
On je dodao i da su u Srbiji uglavnom sitni posjedi na kojima se uzgaja malina i samo udruživanjem može da se obezbjedi neophodna količina ali i jeftinije može da se izvrše sertifikacija.
“Ovde je svašta ekspetimentisano, ali je samo zadruga gurana u zapećak. Ne moramo da se stidimo zadruga jer nema boljeg rješenja od njih”, naglasio je Mihajlović dodavši da zadrugarstvo u Srbiji ima tradiciju, dugu preko 100 i više godina
On je naveo i da je u prošloj godini u Srbiji poslovalo 1.638 zemljoradničkih zadruga, u kojima je zaposleno 4.700 ljudi, kao i da su 2015. zadruge u Srbiji imale 68 milijardi dinara ukupnog prihoda.
“Budućnost Srbije je EU, a tamo su u bilo kojoj zemlji svi organizovani preko zadruga, kooperativa, svi imaju svoje institucije. Zadruge su značajne i za nova zapošljavanja i za očuvanje sela”, zaključio je Mihajlović. Tanjug