BEOGRAD, Godišnje potrebe Srbije za šećerom iznose oko 240.000 tona, a za povlašćen, takozvani preferencijalni izvoz predviđeno je 180.000 tona. Kako naša godišnja proizvodnja iznosi oko 430.000 tona, i sa preostalim zalihama od 50.000 tona, slatkog kristala ima na pretek, a očekuje se da će tako biti i ove sezone, kaže Branislav Gulan, savjetnik u Privrednoj komori Srbije.
Cijena slatkog korjena, po svemu sudeći, ove godine, neće biti slatka i za proizvođače. Poljoprivrednici neće moći da računaju na stimulacije i zaradu, kao lani, kada su neki dobili i po 1.500 evra po hektaru.
– Cena će ove godine biti niža nego lane, morali smo da je umanjimo, jer bi u suprotnom prestala da postoji šećerna industrija – smatra Željko Kovačević, direktor Fabrike šećera u Žablju.
Prošle godine cijene repe su bile među najvišima u Evropi. U Njemačkoj je to bilo 27 evra, Hrvatskoj 28-29, Grčkoj 29, dok su proizvođači u Srbiji dobijali 32-34 evra po toni. U ovoj godini mogu da računaju da će dobiti po 28 evra po toni. U većini šećerana kažu da je to najviša cijena koju oni mogu da plate, kako bi poslovali pozitivno.
– Cena šećera još uvek je niža nego pre nekoliko godina, kada je iznosila oko 52 dinara, a sada je fabrička 48 do 49 dinara za kilogram – kaže Gulan.
Domaće šećerane, koje su mahom u inostranom vlasništvu, posljednjih godina nisu povećavale cijenu repi, jer je cijena kristala u Evropi “pala” sa prvobitnih 620 na ispod 500, a sada se kreće najčešće oko 440 evra po toni.
Prema Gulanovom mišljenju, uprkos tome, kvote za izvoz u EU koje trenutno imamo su dragocjene. Jer, kako je naše tržište malo, ne može da apsorbuje sve što je proizvedeno. Ipak, pitanje je koliko će trajati povlašćen izvoz slatkog kristala. Jer, konkurentnost šećera od trske, koji je gotovo upola jeftiniji od onog od repe, sve je veća. Iako je šećer od repe daleko kvalitetniji, ipak, preovladala je niža cijena.
Inače, godišnje se u našoj zemlji potroši 12,5 kilograma šećera po stanovniku. Prije desetak godina, potrošnja je bila niža i iznosila oko 10,7 kilograma.
Ugašene fabrike
Šećerane u Srbiji su u tranziciji najviše stradale. Od nekadašnjih 15 fabrika sada radi šest. Ali, i činjenica je da sada proizvode više nego prije desetak godina, i sa trećinom ljudi manje. U trenutku kada smo 2000. godine dobili preferencijale za izvoz, Srbija nije mogla da bude izvoznik, jer je prerađivala svega oko 115.000 tona, a danas gotovo četiri puta više.
Izostaje pomoć
Stimulacija za hektar repe u Hrvatskoj u 2009. bila je 540 evra, a sad je smanjena na 320 evra. Uz tu državnu pomoć, njihovi proizvođači odlično prolaze, što kod nas nije slučaj.
– I pored toga što Srbija godišnje izveze 180.000 tona kristala, što donese oko 130 miliona dolara, država ne pomaže, pa svake godine dolazimo u situaciju da zatvorimo po jednu šećeranu – kaže Gulan. Novosti