ZAGREB, Posljednjih nedjelja cijena sladoleda u brojnim poslastičarnicama u Zagrebu je porasla.
Kunu više košta kuglica sladoleda u nekoliko poznatih lokala, a poslastičari kao glavni razlog navode veću cijenu sastojaka potrebnih u proizvodnji.
Posebno ističu cijenu vanile koja je neizostavni sastojak većine ukusa. Prosječna cijena kuglice u Zagrebu sada se približila iznosu od 9 kuna, dok u Rijeci, Osijeku i Dubrovniku zasad nije bilo poskupljenja i kugla košta od 5 do 10 kuna. Poređenja radi, 2009. godine prosjek za cijelu Hrvatsku bio je 6 kuna, dakle 50 odsto manje.
Nakon sladoleda, upozoravaju poslastičari, na red bi mogli doći i kolači, za koje se koriste iste skupe namirnice.
Zbog lošeg roda vanile na Madagaskaru, koji se smatra vodećim svjetskim proizvođačem, cijena ovog traženog začina među poslastičarima porasla je i do 150 odsto. Tako je vanila, nakon šafrana, postala drugi najskuplji začin na svijetu.
“Prije sam kilogram vanile plaćala 300 evra, dok sada kilogram vanile plaćam 600 evra. Sva sreća pa još imam starih zaliha, no kad to potrošim, ne znam kako ću dalje. Ne želim da ugrožavam kvalitet, tako da ću vjerovatno morati da dignem cijene svojih slastica”, ispričala je Petra Jelenić, poznata hrvatska poslastičarka.
Dodala je kako je i cijena čokolade, a posebno badema, pistaća i lješnika takođe dosta porasla.
Prema riječima profesorke slastičarstva iz Ugostiteljske škole u Zagrebu, koja je želela da ostane anonimna, osnovni i glavni sastojci sladoleda su mlijeko, šećer, jaja i slatku pavlaku kojima se kasnije dodaju različite arome. Tradicionalni to je recept koji se i danas uči na nastavi poslastičara.
Danas možemo kupiti sladolede svih mogućih ukusa i boja, no najčešće se dijele na voćne, mliječne i sladolede sa pasta bazom.
Upravo su praškovi spasili poslastičare od rizika od salmonele, koja je davnih godina redovno leti harala upravo zbog sladoleda. Praškaste baze zapravo garantuju poslastičarima bezbijednost, ali istovremeno kupci zapravo jedu sladoled koji je vrlo sličnog, ako ne i istog ukusa bez obzira na to u kojoj ga poslastičarnici kupili. Malo je onih koji u pripremi koriste svježe voće, ali pravi sladokusci prepoznaće razliku.
“Kupci bi po ukusu trebalo da prepoznaju kvalitetniji sladoled, odnosno onaj koji se na primjer pravi od svježeg voća odnosno čokolade, lješnika, pistaća … a takva je poslastica i prehrambeno bogatija”, kaže nutricionistkinja doc. dr. Marina Krpan iz Zavoda za prepoznavanje i kontrolu sirovina i prehrambenih proizvoda Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta.
Dodaje kako se svaki kupac može informisati o tome kakav sladoled kupuje. Jutarnji list