BEOGRAD, Sa prosječnom srpskom platom od oko 320 evra, četvoročlana porodica može da preživi samo uz pomoć mađioničarskih trikova! Međutim, kako se od trikova ne živi, posebno u situaciji kada mjesečni režijski troškovi i izdaci za hranu odnesu dvije trećine ukupnih primanja, onda je problem mnogo ozbiljniji. Još kada se zna da se prostala trećina primanja mora utrošiti na kupovinu odjeće i obuće, onda ostale potrebe – školovanje, liječenje, rekreacija i druge ostaju bez pokrića.
Istraživanja pokazuju da prosječna domaćinstva koriste razne mehanizme za preživljavanje. Prvi smanjuju izdatke za ishranu. Štedi se i kupuje samo ono što je najosnovnije. Drugi pazare jeftinije i manje kvalitetne namirnice. Oni sa još tanjim džepovima izbjegavaju plaćanje komunalnih računa i tako tonu u sve veće dugove. Samo uvidom u asortiman i način plaćanja u našim trgovinama lako se dođe do saznanja o kupovnoj moći građana. Sada, kao nikada prije, može da se kupi veliki broj namirnica i proizvoda za svakodnevnu potrošnju na odloženo plaćanje, i to od dva do četiri mjeseca. Uslov je da visina računa iznosi svega nekoliko hiljada dinara! Ranije, ta mogućnost bila je rezervisana samo za kupovinu namještaja, bijele tehnike i drugih trajnih potrošnih dobara.
– To svakako govori o nivou zaduženosti običnog čoveka koji nije u stanju da kupi osnovne životne namirnice – ističe Zoran Nikolić, predsjednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije (NOPS). – U takvoj situaciji najviše strada naše zdravlje. Ne samo da nismo u poziciji da redovno unosimo preporučenu količinu hranljivih materija, već smo prinuđeni da kupovinom proizvoda značajno lošijeg kvaliteta ugrozimo svoj život na duže staze. Ne želim da se ovo pogrešno protumači: svi prehrambeni proizvodi u skladu su sa zakonskim propisima, ali nivo korisnih materija je na dozvoljenom minimumu.
Jer, kako kaže, šta se može očekivati, recimo, od kilograma viršli koje koštaju 200 ili manje dinara, salame koja se može kupiti čak i ispod 100 dinara? Posljedice ovakvog načina života ne mogu se trenutno osjetiti. Nažalost, kada počnemo da ih osjećamo, nećemo biti u stanju mnogo toga da promjenimo. Kada je osnovna ideja – kako preživjeti, onda se rijetko razmišlja o redovnom plaćanju računa ili kupovini namještaja i drugih uređaja. Ponuđeni subvencionisani krediti zaista mogu biti rješenje, ali malo je onih koji će moći dodatno da se zaduže, jer su već u kreditima do guše.
Pri tom, stručnjaci nam skreću pažnju na činjenicu da dug nije dobar drug. Jer, mi smo tek prije nekoliko godina izašli iz svoje dugogodišnje krize, a sačekala nas je svjetska, mnogo surovija i neizvjesnija.
– Kao posledica svih tih okolnosti logično sledi prirodan izbor – hrana na prvom mestu, a za drugo, ako ostane – zaključuje Zoran Nikolić. – Otuda i ovolika dugovanja većine stanovništva prema mnogobrojnim poveriocima.
Saša Đogović, saradnik Instituta za tržišna istraživanja, smatra da je danas nemoguće živjeti sa prosječnom zaradom u Srbiji.
Domaćinstva koja su, pak, primorana da preživljavaju sa 30.000 mjesečno, a nemaju dopunske izvore, sasvim sigurno moraju da se oslone na – narodnu kuhinju.
– Mnogi ne izmiruju svoje režijske mesečne izdatke, da bi obezbedili sebi osnovne dnevne potrepštine za prehranu – kaže Đogović. – Da bi došli do dopunskih prihoda, mnogi su prinuđeni da rade u sivoj ekonomiji. Neki dobijaju pomoć od rođaka iz inostranstva ili namirnice sa sela. Radi se o pukom preživljavanju i snalaženju. A, sudeći prema trenutnim uslovima, nastaviće se nepovoljan životni standard i u ovoj godini.
Sociolog Milan Nikolić smatra da se stanje u našem standardu veoma sporo mijenja, a ekonomska kriza samo je to pogoršala. Istraživanja pokazuju da i dalje najmanje 60 odsto ukupnih porodičnih prihoda odlazi za ishranu. U urbanim sredinama mora da se plati i renta za stan, voda, prevoz i to “pojede” dobar dio prihoda, tako da je sa postojećom kupovnom moći veoma teško izaći na kraj.
– Za trgovinu i kupovinu ostaje malo, a to će potvrditi i trgovci na malo – dodaje Milan Nikolić. – Slaba potražnja dovodi do toga da su sada cijene na pijaci relativno niske, ali prodaja opet ne ide. Ljudi jednostavno nemaju novca. Odriču se skuplje hrane, ali teško duvana i alkohola. To su veoma jake navike. Zanimljivo je da se najlakše odriču obrazovnih i kulturnih potreba.
Kako izaći iz kruga
Kako da se izađe iz ovog začaranog kruga i podigne standard, pitaju se mnogi?
– Samo pokretanjem domaće privrede – smatra sociolog Nikolić. Po njegovom mišljenju, dobar način je da se preko kredita stimuliše potrošnja. Ali, mnogo važnije je da se smanji uvoz i da se koliko je moguće sve što može proizvede na našem tržištu.
– Nedopustivo je da uvozimo čak i držalice za motike i ašove, vakuum gume, plastične zatvarače za kade i sl. To je posao za malu privredu, srednja i mala preduzeća, koje treba stimulisati povoljnim kreditima. Samo tako može da se oživi proizvodnja, a time zaposlenost i potrošnja – kaže Nikolić.
Velika odricanja
Prošla godina donijela je velika odricanja, kada su u pitanju veće porodične investicije, putovanja, izlasci, ulaganja u nekretnine. Ali, ono što posebno zabrinjava svakako je pad kupovne moći i nemogućnost da mnogi sebi obezbijede osnovne namirnice za život hranu i piće, pokazuju istraživanja GFK agencije.
Potrošači u vrijeme krize mijenjaju navike i racionalnije se ponašaju. Ređe se odlazi u velike kupovine i pazari se samo ono što je neophodno. Sve manji mjesečni prihodi tjeraju potrošače da traže jeftiniju alternativu. Novosti