BANJALUKA – Neizvjesnost na energetskom tržištu i rast cijena struje glavni su razlozi što je u posljednje vrijeme sve veće interesovanje za izgradnju malih solarnih elektrana u BiH, gdje su u protekle dvije godine uvezeni paneli u vrijednosti većoj od 358 miliona maraka.
Da interesovanje raste, najbolje govori podatak Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, da su 2022. godine uvezeni paneli u vrijednosti od 65,670 miliona maraka, za 40 miliona KM više nego 2021. godine.
Iako je Evropa jedan od najglasnijih zagovornika zelene tranzicije, najviše solarnih panela BiH je uvezla iz Kine, a samo je prošle godine na kineske sisteme potrošeno 209,404 miliona KM.
“Carinska stopa na uvoz panela je nula odsto, dok stopa PDV-a iznosi 17 odsto. To se odnosi samo na panele, dok se za nosače, transformatore, baterije i sličnu opremu koja ide uz njih, shodno njenom razvrstavanju i zemlji porijekla određuje carinska stopa”, kazali su u UIO, podsjećajući da za solarne panele postoje dva tarifna broja.
Direktor mostarske firme “Solaris”, koja u ponudi ima sve ono što je potrebno za izgradnju solarnih sistema, Marko Čule ističe da imaju sve više interesovanja stanovništva, kao i privrednika za postavljanje solarnih panela.
“Interesovanje stanovništva je veliko, međutim problem stvara administracija, posebno u FBiH gdje se propisi, koji su usvojeni, još ne primjenjuju. Kada se to desi, očekujemo da će interesovanje biti još veće”, kazao je Čule.
Dodao je da su zbog birokratije među mušterijama trenutno brojnija pravna lica nego građani.
“Sa svakim poskupljenjem struje raste i interesovanje za ulaganje u obnovljive izvore energije. Jedan od razloga je i to što je cijena instalacije elektrana značajno pala u posljednje dvije – tri godine, te mogu reći da se radi i do 70 odsto jeftinijoj investiciji”, rekao je Čule.
Prema njegovim riječima, solarna elektrana za kuću od cigle košta oko 14 000 maraka.
“Takva jedna elektrana otplatiće se kroz pet godina, s tim da to ima tendenciju pada iz razloga što se cijene struje mijenjaju”, objasnio je Čule.
Savjetnik u banjalučkoj firmi “Eko tehnologije” Aleksandar Gejak kazao je da potražnja za solarnim panelima ogromna, te da je na veliko iznenađenje stanovništvo veoma zainteresovano.
“Što se tiče potražnje i realizacije sve funkcioniše fantastično. Međutim, problem se javlja kod stanovništva koje želi da proizvodi energiju koju bi besplatno, u skladu sa zakonom, skladištili u mrežu i po potrebi povlačili. Birokratija ne dozvoljava da se zakon, koji je donesen, stavi u praksu”, kazao je Gejak.
Dodao je da oni koji izgrade postrojenja i nezavisni su od mreže, jer imaju svoj baterijski sistem skladištenja, najnormalnije proizvode vlastitu električnu energiju koju koriste samo za svoje potrebe.
“Taj sistem se dosta koristi van grada, na vikendicama i u selima, gdje je to lakše realizovati, dok je u gradovima to teže, jer su svi spojeni na mrežu”, naglasio je Gejak.
U banjalučkoj kompaniji “ETMAX” kažu da je interes za izgradnju solarnih elektrana kod domaćinstava, ali poslovne zajednice raste već nekoliko godina. Međutim, kažu da kod kategorije elektrana u sistemu kupac – proizvođač (prosumer), trenutno postoji situacija da “Elektroprivreda RS”, koji je većinski snabdjevač u Srpskoj, ne želi da potpiše ugovor o preuzimanju viška električne energije iz ovih sistema, zbog neriješenog pitanja obračuna PDV-a, kada se ugovor sklapa sa fizičkim licem.
Prema riječima generalnog direktora ove kompanije Siniše Maksimovića zaposleni prate situaciju i na osnovu informacija kojima raspolažu i ovo pitanje bi uskoro moglo biti riješeno.
“Na nivou UIO BiH postoji volja da se ovaj problem riješi i da se snabdjevačima, u ovom slučaju “Elektroprivreda RS”, omogući sklapanje ugovora sa kupcima”, proizvođačima, odnosno prosumerima – istakao je Maksimović.
Siniša Maksimović ističe da, osim same izgradnje solarnih elektrana, postoje i drugi troškovi koje treba imati u vidu kada se izlazi sa referentnom cijenom izgradnje postrojenja. Ti zavisni troškovi su uglavnom fiksni i utiču na ukupnu vrijednost investicije, a mogu da, ističe on, variraju između 100 i 300 evra po kilovatu instalisane snage.
“Zavisni troškovi o kojima govorimo su prije svega vezani za samu lokaciju postrojenja. Takođe, važan element u ovim troškovima su i troškovi pribavljanja neophodnih dozvola i one mogu da iznose od deset do 15 odsto vrijednosti projekta, zavisno od kategorije projekta. Cijena izgradnje samog postrojenja košta između 500 i 700 evra po kilovatu instalisane snage, ali na tu osnovnu cijenu treba dodati i spomenute fiksne troškove”, objasnio je on. Dodao da se, kada se uzmu u obzir svi navedeni elementi i troškovi, dolazi do prosječne cijene izgradnje solarne elektrane od 850 do 950 evra po kilovatu instalisane snage. Glas Srpske