BEOGRAD, Čak i kada bi se situacija drastično promijenila nabolje, Srbiji bi, predviđaju stručaci, bilo potrebno najmanje dvije godine da izađe iz krize u proizvodnji mlijeka.
Sadašnja situacija, kako kaže Uroš Šećerov, predstavnik Konzorcijuma proizvođača mlijeka, može da se promijeni samo odlučnom akcijom države.
“Neophodno je da se poveća agrarni budžet, na najmanje pet odsto ukupnog budžeta, da se premija poveća na 11 evrocenti po litru”, nabraja Šećerov.
On dodaje da će “ako se to ne uradi, stanje ostati ovakvo, a to znači neodrživo, tim prije što trenutno Srbija ima samo 400.000 muznih goveda…”
“Sa samo jedne ilegalne stočne pijace, a njih ima mnogo po Srbiji, nedjeljno se, najvećim dijelom na Kosovo, isporuči od 500 do 700 goveda. Skrenuli smo pažnju državnim organima na ovaj problem i nadamo se da će biti preduzete odlučne mjere da se stanje popravi”, napominje Šećerov.
Profesor Miladin Ševarlić, šef katedre za ekonomiku poljoprivrede beogradskog Poljoprivrednog fakulteta, upozorava da je Srbija za pet godina izgubila najmanje 150.000 krava muzara.
“Ako se uzme u obzir da jedna krava košta 1.500 evra, Srbije je samo na taj način izgubila 225 miliona evra, odnosno, za četvrtinu više od agrarnog budžeta za 2009. godinu”, kaže Ševarlić.
On dodaje da “za ovakvu situaciju ne treba krivca tražiti samo na jednoj strani. Lanac, koji povezuje državu, proizvođače i prerađivače, morao je da bude daleko osjetljiviji na probleme u repro-celini. Zbog njegove neosjetljivosti, na kraju smo svi gubitnici”.
Poljoprivrednik Zoran Ivković iz sela Togočevce, gaji 18 krava muzara simentalske rase, od čega osam daje mleko, dok je deset junica. On planira da do proljeća naredne godine prepolovi stado.
“Ako nas država ne zaštiti, moraću da prodam bar sedam grla, inače ću samo još više da pravim gubitke. Moja porodica se bavi stočarstvom posljednjih 40 godina, ali smo sada prvi put dočekali da treba da prodamo tri litre mlijeka da bismo kupili litar soka u tetrapaku”, kaže Ivković.
On objašnjava da je “ista ova otkupna cijena od 30 dinara za litar bila i prije dvije godine. Tada je, međutim, to bilo 0,4 evra, dok je sada manje od 0,3. Tada sam kilogram koncentrata plaćao 16 dinara po kilogramu, sada je 28, dizel je bio 60 dinara, sada je više od 100. Pa, treba li još nešto da dodam?!”.
Ivković navodi da “samo dnevna ishrana ovakvih krava košta između 500 i 700 dinara. Gdje su još naš rad, pa usluge veterinara i sve ostalo. Samo vještačka osjemenjavanja godišnje nas koštaju 100.000 dinara. Mljekare na području našeg okruga rade sa 30 odsto kapaciteta, ali i sa tom proizvodnjom imaju zaradu, dok mi jedva sastavljamo kraj s krajem”.
I uzgajivači svinja odustaju od tog posla
Pojedini sremski stočari dižu ruke od tova svinja zbog sve dužih rokova naplate i nesigurnog plasmana. Cijena žive vage tovljenika je od 120 do 140 dinara za robu ekstraklase i važi za rokove plaćanja do 45 dana, ali i 110 dinara za kilogram za plaćanje u roku do desetak dana. U praksi, pojedini stočari na pare čekaju i više mjeseci.
Sekretar Odbora za agrar sremske privredne komore Vladimir Vlaović kaže da stočari plaćaju ceh zatvorenog kruga u kome klanice mjesecima ne mogu da naplate robu od velikih trgovinskih sistema, pa onda na naplatu dugo čeka primarna proizvodnja.
“Posljedica svega je da je interes stočara za tov sve manji. Poljoprivrednicima je isplativije i sigurnije da prodaju kukuruz nego da ulože u rizičan tov”, navodi Vlaović i dodaje da je zato sve veća ponuda prasadi, a mnoga skupocjena tovilišta su, umjesto tovljenicima, puna paučine.
Bogdan Šuljmanac, predsjednik Asocijacije poljoprivrednika Srbije, kaže da se u praksi dešava da stočari novac za isporučene svinje dobiju, ne za 30 ili 45 dana, već za 70 dana. “Dok nadležni probleme guraju pod tepih, tovljenika je sve manje u oborima. Jedno tridesetak velikih stočara, članova naše asocijacije, odavno je prekinulo svaku veću proizvodnju svinjskog mesa”, priča Šuljmanac.
“Što je najteže, čini nam se da u državi nema ni spremnosti da se pomogne stočarima, ali i seljaku uopšte”, navodi on.
Papirologija ozbiljan problem
“Ja sam nedavno odbijen za subvenciju jer sam priložio fotokopiju o rasnom poreklu umjesto originala. Nas seljake najviše izmori ta papirologija. Vjerujte, lakše nam je da kopamo nedjelju dana nego da nekoliko sati idemo od kancelarije do kancelarije. E, zato ću polako da smanjujem stočni fond. Prije tri mjeseca prodao sam dvije rasne krave, na proljeće, ako se ništa ne promjeni otići će još sedam-osam sigurno. Bolje mi je da proširim proizvodnju paradajza i paprike, nego da se bavim stočarstvom”, kaže Ivković. Press, Novosti