SARAJEVO – Ako postoje dobre vijesti oko Bosne i Hercegovine jedna od njih je da je okončana izrada idejnog projekta plinovoda Zagvozd (Hrvatska) – Novi Travnik. Slijedi izrada studije uticaja na okolinu, a za ove dvije pripremne faze USAID je osigurao grant sredstva. Projekat „Južna interkonekcija“ je na listi prioriteta Evropske energetske zajednice. Plinom bi se iz Azerbejdžana tako snadbjevale Albanija, Crna Gora Hrvatska te BiH. Predviđen je i krak plinovoda od Posušja do Mostara.
Ovom projektu usprotivila se Vlada RS, koja nije dala saglasnost na Prednacrt sporazuma između BiH i Republike Hrvatske o izgradnji gasovoda Južna interkonekcija, o čemu je Žurnal pisao. Njihov čin u stvari predstavlja odbranu interesa Srbije i Rusije, jer uvođenje alternativnog, a stručnjaci kažu i sigurnijeg dobavljača, znači i postepeno smanjenje ovisnosti od do sada jedinog izvora snadbjevanja ovim energentom iz Rusije.
Kako saglasnost na sporazum mora dati Predsjedništvo BiH, za očekivati je da će Milorad Dodik slijediti zaključak Vlade RS. No, ne treba zaboraviti da uporedo Elektroprivreda RS priprema formiranje zajedničkog preduzeća gdje bi 51 posto vlasništva imala Elektroprivreda Srbije. Također, oni pripremaju izgradnju 3 hidroelektrane na rijeci Drini unutar BiH. Trenutno se očekuje stav Konkurencijskog vijeća BiH, no sigurno je da će (i) ovaj projekat biti povod za politički spor.
Milorad Dodik je proteklih godina spreman na sve ustupke ruskoj politici i njihovim biznismenima. Očuvanje vlasti je bilo važnije od toga hoće li oni enormno profitirati. Uglavnom i jesu, zahvaljujući silnim ustupcima vlasti u Republici Srpskoj.
Žurnal je još 2013. godine upozoravao na sumnjivi ugovor o dodijeli koncesije na eksploataciju uglja u Ugljeviku kiparskoj kompaniji “Comsar Energy Limited”, čiji je većinski vlasnik ruski tajkun Rašid Serdarov. Ugovor je proglašen poslovnom tajnom.
Serdarov je ranije uputio „pismo namjere“, odnosno plan gradnje dvije termoelektrane u Ugljeviku, a preduslov je koncesija na eksploataciju oko 45 miliona tona uglja. U novoosnovanoj firmi ”Comsar Energy Srpska” ruski biznismen ima 90 posto vlasništva, dok preostalih deset posto ima RiTE Ugljevik. Godinama poslije, umjesto najavljenih milijardu maraka ulaganja, „Comsar Energy“ je odustala od posla, a za „utjehu“ bi Serdarovu trebalo biti isplaćeno 180 miliona maraka za koliko bi „Elektroprivreda RS“ otkupila njegove koncesije!?
Još jedan ruski biznismen dio je kontroverznih odluka Vlade RS, poput one o prodaji Rudnika Željezne rude Ljubija.
Evgenij Zotov je iskazao interes za kupovinu rudnika preko svoje firme “Israeli Investment Group”. Godinama su trajala „prepucavanja“ o načinu prodaje, jer je na drugoj strani bio možda i moćniji – „Arcelor Mittal“. Iako je Zotov navodno nudio više novca, ta priča još uvijek nije završena.
Svojevremeno je Zotov posjetio i tuzlanski kanton, raspitujući se o mogućnostima preuzimanja Global Ispat koksne industrije u Lukavcu, još jedne firme u vlasništvu grupacije Mittal.
Sve prisutniji uticaj Rusije na ovdašnja politička i ekonomska dešavanja, makar i putem svojih oligarha koji su, a to ne treba zaboraviti, dobrim dijelom uvijek pod uticajem Kremlja, čitaj Vladimira Putina, teško može biti tek puki niz slučajnosti. Uplivom u ekonomiju, prije svega u energetski sektor, pokušava se nadomjestiti onaj politički dio.
“Ruska braća” su na usluzi i kada treba pomoći posrnulom budžetu Republike Srpske. Podsjetimo na pisanje Žurnala iz 2018. godine, kada je ruskom oligarhu sa američke i evropske crne liste Konstantinu Malofeevu zabranjen ulazak u BiH. On je trebao imati susret sa Miloradom Dodikom kako bi neposredno dogovorio kupovinu obveznica ovog entiteta u vrijednosti od 300 miliona maraka. Rješenje je pronađeno naknadno. Ministarstvo finansija RS je angažovalo brokersku kuću BMI iz Hong Konga, putem koje će izvršiti prodaju, ali ne želeći otkriti identitet kupca.
Zauzvrat su vlasti Republike Srpske naklonjene ruskim firmama kada treba „zagrabiti“ putem tendera u javna preduzeća ovog entiteta. Rudnik i termoelektrana Gacko raspisali su svojevremeno tender za nabavku goriva vrijedan 16 miliona KM. U tenderskoj dokumentaciji je navedeno da ponuđač mora imati smještajni kapacitet od minimalno milion litara. Kako je Žurnal pisao, bilo je jasno da taj uslov ispunjava samo „Nestro Petrol“, koji posluje u okviru ruske kompanije „Njeftegazinkor“.
U konačnici, dolazimo i do dijela u kojem se dodatno objašnjava važnost priče o plinovodu Zagvozd-Novi Travnik i eliminaciji ovisnosti o plinu iz Rusije. Plinovod je „pokvario“ planove o preuzimanju Aluminija što je Dragan Čović pripremao kao znak zahvalnosti svom političkom partneru Miloradu Dodiku.
Žurnal je u brojnim tekstovima objasnio tu namjeru. Pojednostavljeno, investicije iz Rusije trebale su pored Republike Srpske biti vidljive (i profitabilne) na dijelu gdje vlada HDZ BiH, a za koju je neophodno saučesništvo iz nekih već odavno proruskih kompanija iz Hrvatske.
Prvo je izdejstvovano da Vijeće ministara BiH usvoji odluku o ukidanju carine na uvoz nelegiranog aluminija. Već tada se moglo naslutiti da će korištenje neprofitabilne električne energije sukladno planu iz tajnih susreta na relaciji Mostar-Zagreb biti obustavljeno, te početi koristiti plin, iz Rusije naravno, što je Žurnal nagovijestio.
„Društvo smatra da se proizvodni kapaciteti na najbrži način mogu podići pretapanjem nelegiranog aluminija koje se obavlja u ljevaoničkim pećima koje pokreće gas, što će umanjiti troškove potrošnje električne energije“, navedeno je u informaciji Aluminija.
Slijediće potom obustava isporuke električne energije Aluminiju od strane Elektroprivrede HZ-HB, koja to sigurno nije učinila bez saglasnosti HDZ-a (čitaj Dragana Čovića). Pogoni elektrolize su ugašeni, sada treba pristupiti narednoj fazi – postepenom uvođenju plina u proizvodnju, a najbliži je, pogađate, onaj iz Ploča gdje terminal ima firma PPD i plin nabavljen od – Gazproma.
Naravno, u planu je bilo uvezivanje „hranidbenog lanca“ u proizvodnji aluminija preuzimanjem još nekih važnih segmenata, poput Rudnika boksita Posušje, a onda ni zvornička Alimuna nije daleko…
Kao spasitelj Aluminija pojavljuje se početkom ove godine izraelska korporacija Abraham Group, no Žurnal je objasnio njihove konekcije sa – Rusijom.
To je samo jedan dio niza dešavanja koje prati previše slučajnosti. To ne bi mogao poreći ni ambasador Ruske Federacije u BiH Petr Ivancov koji je svojevremeno Žurnal nazvao „nekredibilnim“, no ispostaviće se kako su naša pisanja i najave slijeda događaja, unatoč Ivancovu, bila tačna.
Žurnal