VAŠINGTON – Eskalacija sukoba na Bliskom istoku podigla je zabrinutost na globalnim tržištima, a analitičari upozoravaju da bi cijene nafte mogle naglo porasti, pa čak i premašiti 100 dolara po barelu. Ključni rizik ostaje eventualna blokada Ormuskog moreuza i poremećaji u snabdijevanju.
Pojedini analitičari procjenjuju da će cijena nafte dostići 72 do 100, pa čak i 120 dolara po barelu, što bi predstavljalo najviši nivo od početka rata u Ukrajini, prenosi francuski BFM TV.
Takođe, prema istom mediju, američko-izraelski napadi na Iran destabilizuju Bliski istok i rute transporta sirove nafte, a trajno zatvaranje izuzetno strateškog Ormuskog moreuza moglo bi imati teške posljedice po globalno snabdijevanje “crnim zlatom”.
Brojni stručnjaci predviđaju snažan rast cijena „crnog zlata“ pri otvaranju tržišta nakon vikenda.
“Sa 72 dolara prije početka napada, cijena barela bi uskoro mogla da dostigne 100 dolara“, ocijenio je na mreži Iks ekonomski savjetnik Kremlja Kiril Dmitrijev. Takav nivo nije zabilježen od početka rata u Ukrajini prije četiri godine, napominje francuski medij.
Cijena bi čak mogla da pređe 120 dolara
Prema Homajunu Falakšahiju, analitičaru kompanije Kpler, cijena bi čak mogla da pređe 120 dolara u slučaju produženog rata i regionalne eskalacije.
Persijski zaliv obuhvata nekoliko velikih proizvođača nafte, počev od samog Irana. Ta zemlja je među 10 najvećih svjetskih proizvođača sa 3,1 milion barela dnevno. Njena nafta je relativno laka za eksploataciju, uz trošak koji može biti i 10 dolara po barelu, pa čak i manje – cijenu kojoj mogu parirati samo zalivske zemlje. Nasuprot tome, za proizvodnju jednog barela u Kanadi ili SAD potrebno je izdvojiti između 40 i 60 dolara, objašnjava Arne Lohman Rasmusen, analitičar u kompaniji Global Risk Management.
Teheran takođe raspolaže trećim najvećim rezervama sirove nafte na svijetu, što ga čini dugoročno strateškim akterom. Američki udari na njegovu infrastrukturu, koja je u dobrom stanju, ne bi bili bez posljedica, posebno za Kinu koja uvozi 80 odsto iranske nafte.
Međutim, glavni rizik za tržište nafte ostaje mogućnost trajne blokade Ormuskog moreuza, koji povezuje Persijski zaliv sa Indijskim okeanom. Ovim prolazom, glavnom pomorskom rutom koja povezuje bogate bliskoistočne proizvođače sa ostatkom svijeta, dnevno je 2024. godine prolazilo oko 20 miliona barela sirove nafte, prema podacima Američke agencije za energetske informacije (EIA), što predstavlja gotovo 20 odsto svjetske potrošnje tečnih goriva.
Iranski mediji su, pozivajući se na iransku Revolucionarnu gardu, u subotu tvrdili da je prolaz “de fakto zatvoren“.
Dugotrajna paralisanost ovog ključnog prolaza mogla bi imati ozbiljan uticaj na globalno snabdijevanje, naročito jer samo Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati raspolažu mrežom naftovoda koja omogućava zaobilaženje moreuza, ali sa ograničenim kapacitetom od 2,6 miliona barela dnevno, prema podacima američke agencije.
Vašington pozvao brodove da “ostanu podalje” od Persijskog zaliva
Prema podacima specijalizovanog sajta Marine Traffic, dio tankera je već promijenio kurs ili se zaustavio prije ulaska u Ormuski moreuz u subotu.
Vašington je pozvao komercijalne brodove da „ostanu podalje“ od Persijskog zaliva, a treća najveća svjetska brodarska kompanija CMA-CGM zatražila je od svojih brodova u regionu da „potraže zaklon“.
Za Iran, podizanje cijena nafte blokadom Ormuskog moreuza predstavlja sredstvo pritiska na Vašington, dok je američki predsjednik Donald Tramp svojim biračima obećao niske cijene energije.
Međutim, prema Jakobu Larsenu, zaduženom za bezbjednost u udruženju brodovlasnika Bimco, američka vazdušna i pomorska nadmoć mogla bi u roku od nekoliko dana ponovo da obezbijedi bezbjednost potrebnu za nastavak komercijalnog pomorskog saobraćaja.
Nijedna zemlja nije pošteđena iranskih odmazdi u regionu gdje SAD imaju vojne baze. Važni proizvođači nafte – Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Irak – već su bili meta udara Teherana. Eksplozije su se čule i u Saudijskoj Arabiji.
„Rizik od eskalacije veći je nego tokom nedavnih regionalnih sukoba“, ocjenjuje Džejson Bordof, predsjednik Centra za globalne energetske politike na Univerzitetu Kolumbija.
U tom kontekstu, osam članica Organizacije zemalja izvoznica nafte i njihovih saveznika (OPEK+) trebalo bi da se sastane danas.
Prije napada na Iran, tržište je očekivalo povećanje kvota od 137.000 barela dnevno. Međutim, sa izbijanjem sukoba, takvo povećanje imalo bi samo marginalan uticaj na cijene.
Ipak, nije sigurno da će OPEK+ odlučiti da poveća proizvodnju iznad prvobitno planiranih 137.000 barela, jer bi članice mogle da sačekaju da procijene stvarne posljedice sukoba na tokove snabdijevanja. Za kartel bi dodatna proizvodnja takođe predstavljala priliku da povrati tržišni udio u odnosu na konkurenciju iz SAD, Kanade, Brazila i Gvajane.
Prema riječima analitičara iz kompanije Rystad Energy, samo Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, a u manjoj mjeri Kuvajt i Irak, zaista mogu značajno da povećaju proizvodnju, dok su kapaciteti ostalih ograničeni.
SAD trenutno ne planiraju da posegnu za svojim strateškim rezervama nafte (415 miliona barela), prema navodima Fajnenšel tajmsa.
To znači, prema pisanju lista, da Vašington procjenjuje da će rast cijena ostati ograničen uprkos situaciji u Ormuskom moreuzu.
Ipak, eventualno korišćenje američkih strateških rezervi moglo bi da umiri tržišta, posebno ako bi OPEK+ istovremeno povećao proizvodnju.
Vašington je to već učinio 2022. godine kada je ruski napad na Ukrajinu izazvao skok cijena nafte.
Međutim, prema mišljenju Majkla Alfara, direktora investicija u hedž fondu Gallo Partners, specijalizovanom za energetiku i industriju, SAD ovog puta možda neće morati da preduzmu takav korak.
“Mislim da ćemo vidjeti rast cijena nafte, ali one neće preći 100 dolara jer će OPEK vjerovatno najaviti hitno povećanje ponude“, ocjenjuje on. prenosi Tanjug