GRADIŠKA, Poslovna situacija u Bosni i Hercegovini je teška i prepuna neizvjesnosti. Problemi i prepreke se pojavljuju na svim nivoima vlasti, od opštinske preko entitetskih do državnih. Premalo je saradnje između državnih organa i privrednih subjekata, a savjetodavna uloga se potpuno izgubila. Birokratski procesi značajno usporavaju realan rast i mogućnosti za napredovanje i razvoj, kaže Vojislav Rapić, generalni direktor kompanije „Rapić“ i fabrike stočne hrane „Farmofit“ iz Gradiške u razgovoru za CAPITAL.ba, ocjenjujući privredni ambijent u BiH.
CAPITAL: Vodite uspješnu porodičnu firmu. Važnost ovih firmi odavno je prepoznata u svijetu, a kakva je situacija kod nas?
Rapić: Ponekad imam osjećaj da se organizacija porodične firme, sem pojedinačnih okruglih stolova i predavanja, potpuno zanemaruje. Porodične firme, u kom god obliku razvoja da se nalaze, su stub svake ekonomije i pokretači razvoja, inovacija i generatori dodatnog zaposlenja. Generalno je potrebno više sluha za ovakav vid organizacije u državi.
CAPITAL: Da li ste zadovoljni državnim podsticajima?
Rapić: Privreda je opterećena raznim nametima, porezima, birokratskim procedurama i raznim parafiskalnim davanjima. S te strane, podsticaji nikad ne bi trebali da budu izvor finansijske pomoći, kako to obično biva, nego sredstva za ulaganje u dalji razvoj, u srednjoročne strategije. Isto tako, smatram da bi bilo daleko korisnije da se sredstva dostupna iz Evropske Unije kvalitetnije iskorišćavaju i da takva sredstva završavaju u firmama sa pravim idejama i na projektima od značaja za društvo u cjelini.
CAPITAL: Nedavno ste počeli sa otkupom soje sa poljoprivrednih površina u BiH. Koliko je to značajno za domaću proizvodnju?
Rapić: Ovo je šesta otkupna sezona roda soje domaćih proizvođača. Lična mi je želja da u što skorije vrijeme dočekam period kada će Farmofit cijelu proizvodnu godinu koristiti soju iz BiH, a ne uvoziti iz okruženja. U skladu sa tim, cijeli tim ulaže napore da se proizvodnja soje, makar na području opštine Gradiška poveća, ukrupni i odradi što profitabilnije. Samo zajedničkim naporima, u sprezi sa domaćim poljoprivrednim proizvođačem, i mi možemo očekivati osjetan napredak.
CAPITAL: Jeste li zadovoljni odzivom domaćih poljoprivrednih proizvođača?
Rapić: Domaći poljoprivredni proizvođači zaziru od proizvodnje soje, mahom jer do sada nije bilo masovnije proizvodnje. S druge strane, ni sama država nema zacrtanu strategiju podrške te grane poljoprivredne proizvodnje, što dodatno brine proizvođače. Soja je fantastična sirovina za proizvodnju, koja daje izuzetne rezultate u stočarskoj proizvodnji, a moguće je da se relativno lako proizvede. Isto tako, otkupne cijene soje, kao sirovine, nemaju velike oscilacije kao recimo merkantilni kukuruz. Sve su to stvari koje idu u prilog većoj proizvodnji sojinog zrna u državi.
CAPITAL: Koliko se sa vlastitim snagama možete nositi sa jakom konkurencijom velikih internacionalnih konglomerata na tržištu stočne hrane? Da li imate tehnologiju da proizvodite stočnu hranu po standardima koji su izuzetno visoki u ovoj branši?
Rapić: Radeći za velike domaće klaoničarske industrije, često nam u posjetu dolaze stranci. Moram istaći da su oni jako zadovoljni onim što vide, vjerovatno zato što ne očekuju takav nivo znanja. Strategija preduzeća je da se okružimo jakim, mladim i energičnim timom pojedinaca kojima je proizvodnja i sve što ona nosi jedna velika strast i izazov. Bez takvih pojedinaca, Farmofit ne bi osigurao svoje mjesto na tržištu u takvom kratkom roku. Stranci koji plasiraju stočnu hranu na tržištu BiH imaju vrlo jasnu kalkulaciju i tržišni nastup, da se sa što jeftinijom hranom dobije rezultat. Mi smo, s druge strane, usvojili strategiju gdje se trudimo da sa što kvalitetnijim inputima dobijemo što kvalitetniji konačni rezultat.
CAPITAL: Kako vidite stanje u poljoprivredi i stočarstvu u RS i BiH? Imamo li mogućnost da proizvedemo dovojno hrane za sopstvene potrebe ili ćemo i dalje biti osuđeni na uvoz vrlo upitnog kvaliteta?
Rapić: Proizvođači su iscrpljeni, tržište je izuzetno neuređeno. Mi moramo imati razumijevanja za čovjeka koji mjesecima tovi životinju, a nije siguran gdje i po kojoj cijeni će svoj proizvod da plasira. Ne samo to, nego je i sigurnost naplate sve više dovedena u pitanje. Lično smatram da, ukoliko bi postojala zainteresovanost i zajednički jezik svih učesnika uključenih u proces, Bosna i Hercegovina bi kroz vrlo kratak period na svakoj rafi, u svakom supermarketu imala domaći proizvod daleko većeg kvaliteta.
CAPITAL: Kreditno ste se zadužili i izgradili modernu fabriku stočne hrane u Rovinama kod Gradiške. Šta Vas je motivisalo i zbog čega ste se odlučili na takav, neki bi možda kazali, rizičan korak?
Rapić: Moj otac, Tihomir Rapić, osnivač firme Rapić d.o.o. je dijete proizvodnje tako da je odluka da se, u jeku svjetske finansijske krize 2008. godine, odluči na izgradnju najvećeg skladišnog prostora za merkantilni kukuruz, najveću sušaru i kapacitetom jednu od najvećih fabrika stočne hrane u državi bio sledeći logičan korak u razvoju firme. Lično mu se na takvoj hrabrosti divim svaki dan i gledam pozitivne efekte te odluke svakodnevno.
CAPITAL: Koliko je danas rizično investirati u BiH naročito kada je u pitanju prozvodnja?
Rapić: Gotovo da nema proizvodnje koja nije kapitalno intenzivna industrija. Tu nastaje problem, jer se zbog neuređenih odnosa u državi, jako slabe naplate, neorganizovang sudstva i učestale birokratije firme teško odlučuju na takav korak. Tome svemu treba dodati još uvijek relativno visoke kamatne stope na kreditne plasmane, koji ugrožavaju konkurentnost finalnog proizvoda. Ipak, nije sve tako crno, i u Bosni postoje razni primjeri uspješnih proizvodnih firmi, stubova naše privrede. Takve firme treba poštovati i podržavati, u kom god proizvodnom sektoru da se nalaze.
CAPITAL: Koji su najčešći problemi i najveće prepreke sa kojima se susrećete u poslovanju, gdje još uvijek ima prostora za poboljšanje kada je u pitanju privredni ambijent u BiH?
Rapić: Naplata potraživanja ne muči samo preduzeće Rapić, već bh. privredu u globalu. Izuzetno otežana naplata postaje sve veći i veći problem te će se sistemski stvari morati riješavati što prije. Potrebno je više sluha od državnih organa, da se stručni ljudi potrude i postanu savjetodavno tijelo, osobe koje će pojedinačnim preduzećima konkretnim savjetima pomoći u problemima.
CAPITAL: Kako biste opisali trenutnu situaciju na tržištu stočne hrane u BiH? Imaju li proizvođači iz ove branše mogućnosti plasmana proizvoda na inostrana tržišta?
Rapić: Nažalost, Bosna i Hercegovina tradicionalno više uvozi stočne hrane, nego što je proizvede. To su tržišna kretanja koja se vrlo teško mjenjaju. Potrebno je vremena da se razmišljanje potrošača promjeni, da se dođe do zaključka da domaći proizvođač može proizvesti istu ili mnogo bolju stočnu hranu od inostrane konkurencije. Vrata fabrike firme Rapić su otvorena za sve one koji smatraju da je to moguće.
CAPITAL: Koje su vaše ambicije u narednim godinama, što će biti cilj aktivnosti u idućem razdoblju kada je firma u pitanju?
Rapić: Bitno je, ne samo sa aspekta preduzeća Rapić, nego sa aspekta svih proizvođača u BiH, da se navike kupaca počnu mjenjati. Proizvođači moraju usvajati nove tehnologije, novosti u uzgoju i radu sa životinjama, kako bi se radilo profitabilno i stabilno. Pored toga, cijeloj upravi preduzeća dalje usavršavanje postojećih i zapošljavanje novih kadrova od izuzetnog je značaja. Na mladim stručnjacima je da promjeni stvari, a svaka promjena počinje prvim korakom.
Autor: CAPITAL
