NOVI SAD, Vlada Srbije je tek 29. novembra prošle godine, dakle s pet mjeseci zakašnjenja, utvrdila minimalnu cijenu rada koja je trebalo da važi za drugo cijelo polugodište.
Zbog toga je od jula do oktobra 2010. godine važila jedna cijena – 90 dinara po radnom satu, a za novembar i decembar druga – 95 dinara po radnom satu.
U sadašnjim razgovorima to nisu pomenuli ni sindikati, ni država, ni gazde. Svi se prave kao da se to nije dogodilo i nastavljaju pregovore kao da je cijena rada bila 95 dinara po satu.
Međutim, da je država na vrijeme utvrdila minimalnu cijenu rada – a po zakonu je to bila dužna da učini prije isteka stare, a to, opet, znači još u junu da bi stupila na snagu 1. jula – radnici bi na ime minimalca dobijali više.
Drugim riječima, svi radnici koji dobijaju minimalac bili su četiri mjeseca prošle godine zakinuti za po najmanje 1.000 dinara mjesečno, a to više niko ne pominje.
Upravo zbog onoga što se dogodilo zaposlenima prošle godine, sada se mora insistirati na tome da se minimalna cijena rada utvrdi što prije da se priča ne bi ponovila.
Kako kaže lider UGS Nezavinost Branislav Čanak, sindikati se nisu „navlačili” s gazdama i neće to ni činiti jer, da je država iznijela svoj prijedlog, priča bi bila sasvim drugačija.
Zato, kako kaže, sve zavisi od države, a ne od njih niti od privatnih gazda jer, zašto bi privatnik davao i dinar više ako država to od njega nije tražila?
Istovremeno, pokušaj da se socijalni partneri dogovore o novoj minimalnoj cijeni rada za prvo polugodište ove godine nije uspio pa će se sesija nastaviti narednih dana ili nedjelja.
Čak i kada bi sindikati imali moć koju nemaju, radnicima ne bi bilo bog zna koliko bolje jer ni sa 105 dinara po radnom satu ne mogu preživjeti mjesec. Naime, trenutno radnici u Srbiji – a sindikalni podaci govore da pola miliona njih živi od minimalne zarade – primaju mjesečno 16.720 dinara.
Osim njih, postoji i još oko 250.000 radnika koji mjesečno „ne dobace” ni tog iznosa jer im gazde ili ne isplaćuju zaradu redovno ili im daju manje od minimalca.
Sve u svemu, gotovo 800.000 zaposlenih u Srbiji treba da spoji početak i kraj mjeseca s minimalcem, i u takvoj situaciji njima povećanje od deset dinara po radnom satu – a to je ono što sindikati traže – ne bi znatno popravilo trenutnu bijedu.
Kada bi sindikat uspio da zaista „izboksuje” 105 dinara minimalac bi bio oko 20.000 dinara mjesečno, što je manje od 200 evra, a da za osam sati rada dobije 840 dinara, ili manje od deset evra. Za te pare može se kupiti trećina potrošačke korpe, što znači da bi radnicima za dvije trećine i dalje nedostajalo novca. Drugim riječima, radnicima bi se moglo posrećtii da dobiju osam evra dnevno za puno radno vrijeme, a za taj novac niko danas neće da radi u poljoprivredi ili nekoj drugoj djelatnosti jer je ustaljeno da se dnevnice kreću između 10 i 20 evra. Dnevnik