SARAJEVO – Raskidi kupoprodajnih ugovora za preduzeća u FBiH čiji kupci nisu izmirili obaveze na sudu traju i po osam godina. To vrijeme većina firmi ne preživi s obzirom na to da kupci više nemaju interes da brinu o preduzeću, što je hiljade radnika ostavilo bez plata, ističu u agencijama za privatizaciju iz FBiH i sindikatima.
U ovom entitetu je završen ili je u toku raskid ugovora za oko 80 preduzeća, a u agencijama procjenjuju da postupci traju uglavnom četiri do šest godina. Među šampionima je sarajevski “Agroplod”, koji je ušao u osmu godinu spora za poništenje privatizacije na sudu.
“Nema više ni firme ni radnika. Kupac je prodao imovinu. Svih 14 radnika je napustilo firmu tražeći hljeb. Dok smo radili imali smo loše plate. Ja sam kao ekonomista primala 200 KM”, tvrdi Envera Handžić, bivša predsjednica Sindikata “Agroploda”, čiji je dio nakon privatizacije preimenovan u “Eskont trade”.
Ističe da je zbog grozne situacije u firmi oboljela i nakon moždanog udara prije dvije godine otišla u prijevremenu penziju.
I “Ingrap” već sedmu godinu čeka da sud donesen presudu o raskidu ugovora, a direktor Agencije za privatizaciju Kantona Sarajevo Nazmija Pipić kaže da je ovo preduzeće mrtvo.
“Pokrenut je stečaj, pa tužba možda više i nema smisla. Da se proces završio za godinu-dvije, bilo bi drugačije”, smatra Pipić.
Dodaje da su samo rijetki dobro prošli, pa je ugovor raskinut za dvije godine. Među tim “sretnicima” je sarajevki “Sateks”, čiji radnici nemaju platu od 2000. godine i upitno je da li će ova fabrika konca opet proizvoditi.
“Prođoše godine jer sudija ode na bolovanje, pa treba vremena da se imenuje novi i da se upozna s predmetom. Da ne govorim o žalbenom postupku. Desi se da neko od tuženih umre, pa se tužba vraća na uređenje”, objašnjava Pipić.
Tvrdi da sudovi treba da osnuju poseban odjel za ove sporove i edukuju sudije o privatizaciji.
U granskim sindikatima smatraju da ugovor treba raskinuti čim kupac u prvoj godini ne ispuni svoje obaveze, te da ne bi trebalo sudskim putem tražiti poništenje privatizacije već naći drugi način.
“Firme uglavnom ne prežive tolike godine. Oni koji su ih kupili su ekonomski moćni i čine sve da spriječe brzu realizaciju sudskih postupaka”, naglašavaju sindikalci.
Muhamed Mahmutović iz Kantonalnog odbora sindikata Unsko-sanskog kantona, tvrdi da je većina firmi, zbog petogodišnjeg čekanja da sud donese odluku o raskidu ugovora, prestala da radi.
“Firme su devastirane, imovina otuđena, a radnici nemaju plate i doprinose. Primjeri su ‘Rad’ Cazin i ‘Novitet’ Bosanski Petrovac. Neke su otišle u stečaj”, ističe Mahmutović.
Da postupci raskidanja kupoprodajnih ugovora traju nedopustivo dugo slažu se i u Agenciji za privatizaciju FBiH (APF), ali ističu da ne mogu na to uticati jer je sudstvo samostalno.
“Apelovali smo kod svih nadležnih institucija da se privatizacijski sporovi uzmu u prioritet”, istakao je Muriz Hašimović iz APF.
Odgovore o ovim problemima nismo uspjeli dobiti u sudovima u Sarajevu, Mostaru i Bihaću.
Gomilanje gubitaka
Mihajlo Butigan, direktor Agencije za privatizaciju HNK, kaže da su bile potrebne dvije godine samo da se zakaže pripremno ročište za raskid ugovora za “Lastu” Čapljina. Tvrdi da za jablanički “Granit” ni ovo nije urađeno, a tužba za raskid je podnesena 2007. godine. Oko 40 radnika “Granita” je godinu nakon podnošenja tužbe proglašeno tehnološkim viškom i svoja prava morali su tražiti štrajkom glađu.
“Raskide traže jer kupci ne ispunjavaju obaveze. Kada se pokrene tužba, firmom i dalje upravljaju oni koji su je kupili, ali nemaju interes da ulažu i onda još gledaju ako šta mogu otuđiti ili ne plaćati plaće i doprinose. Tako se gomilaju gubici”, naglasio je Butigan. Nezavisne N.
Propast brža od raskida ugovora
