BEOGRAD, Odliv šećerne repe u Hrvatsku, ali i BiH, pošto dio roda iz Srbije odlazi i u šećeranu u Bijeljini, moguće je, u potpunosti ili bar djelimično, zaustaviti subvencijama od najmanje pet evra po toni roda JUS kvaliteta, sa 16 odsto digestije, prerađenih u domaćim šećeranama – kaže za „Novosti“ Jovan Purar, predsjednik UO „Sunoka“, članice „MK grupe“, najvećeg proizvođača šećera u Srbiji.
Kako je naš list pisao, gotovo desetina šećerne repe, koja će ove jeseni biti proizvedena u Srbiji, mogla bi da završi u hrvatskim šećeranama u Osijeku, Županji i Virovitici.
– Srbija raspolaže svim kapacitetima za povećanje proizvodnje šećera, ali da bismo povećali izvozne kapacitete i konkurentnost na zahtjevnom međunarodnom tržištu, neophodno je da i naša država obezbjedi subvencije najmanje kao i u Hrvatskoj – kaže Purar, i podsjeća da komšije za hektar repe koji se prodaju domaćim prerađivačima daju 500 evra.
Zbog potpisanog CEFTA sporazuma Srbija ne može da spriječi izvoz repe u Hrvatsku ili neku drugu zemlju u regionu. Ipak, pospješivanje izvoza našeg šećera bi, prema Purarovim riječima, bilo i ponovno uvođenje izvoznih kredita za velike eksportere.
Naglašavajući da sa oko 180 miliona evra godišnje, šećer zauzima jedno od prvih mjesta u svim izvještajima o izvozu robe iz Srbije, sagovornik „Novosti“ dodaje da „u Briselu postoje oni koji se zalažu da Srbija dobije dozvolu za povećanje izvozne kvote“.
– Ako se u Hrvatskoj šećerna repa sijala na od 25.000 do 30.000 hektara, a izvozna kvota je ista kao i za Srbiju i iznosi 180.000 tona, sasvim logično je očekivati korekciju na tom planu, imajući u vidu da je Srbiji pod šećernom repom između 70.000 i 75.000 hektara – kaže Purar.
Možemo i 600.000 tona
U šest šećerana koje su aktivne u Srbiji (Senta, Crvenka, Žabalj, Vrbas, Pećinci i Kovačica), godišnje je, kaže predsjednik UP „Sunoka“, moguće proizvesti između 550.000 i 600.000 tona šećera.
– Da bi se to postiglo, potrebno je povećati površine pod šećernom repom na 80.000 do 100.000 hektara, što je potpuno realna opcija kada se zna da se nekada u Srbiji repa proizvodila na čak 120.000 hektara – precizira Purar.
Korist
Purar posebno ističe da je podsticajni uticaj upravo šećerne industrije na druge djelatnosti u agraru daleko najveći, odnosno da je jedan od najvećih i kada je riječ o privredi generalno.
– Upošljavanjem industrije šećera i podizanjem izvozne kvote, podižu se kapaciteti industrije dobavljača šećerne repe, prije svega transportnog sektora, kamenoloma, rudnika uglja – kaže Purar. Novosti