BEOGRAD, Rast bliži stagnaciji, pošto su prognoze pomjeranja bruto domaćeg proizvoda sa 1,5 odsto korigovane na svega pola odstotnog poena, državi donosi enigmu na čemu uštedjeti, kako se ne bi probio dozvoljeni minus.
Nova projekcija remeti i računicu planiranog zaduživanja, jer ni tu prostora više nema. Privreda, s druge strane, novim očekivanjem nije iznenađena. Kako kažu, ništa nije ni nagovještavalo da bi ova godina mogla biti bolja od prošle.
Nažalost, ma koliko mnogima to bilo apstraktno, činjenicu da će se privreda minimalno pomaći, na svojoj koži će osjetiti i građani. Firme nastavljaju štednju, a plate tada izvjesno – ne rastu.
– Bili smo vrlo skeptični kada se govorilo o stopi rasta od 1,5 odsto – kaže Nebojša Atancković, predsjednik Unije poslodavaca. – Smatrali smo da je dobro da ne odemo u recesiju, tako da je sadašnja prognoza približavanje realnosti. Kada je stagnacija, onda se to odnosi na sve. Plate su manje, manja je šansa za novo zapošljavanje, manje je kupaca. Nikom ne može biti dobro.
Mjeseci koji slijede, očekuju privrednici, produbiće problem finansiranja preduzeća. Već sada, kako napominje Nikola Pavičić, počasni predsjednik „Tarket Sintelona“, petina kredita je kontaminirana i banke sve teže odobravaju nove.
– Preduzeća su 2010. završila sa četiri milijarde evra gubitka, a završni računi će tek pokazati kakvo je stanje bilo prošle godine – kaže Pavičić. – Naš realni sektor učestvuje sa svega 15 odsto u bruto domaćem proizvodu, a čak 85 odsto se stvara u sferi finansija, trgovine i onoga što ne stvara novu vrijednost. Banke će teško odobravati kredite, a promet u trgovini je manji. Bićemo srećni ako budemo imali nulti rast. Mi smo od 1990. godine ne u recesiji, nego u depresiji. Prošle godine smo imali tek polovinu industrijske proizvodnje ostvarene 1990. godine. Sve je to posljedica nepreduzimanja reformi. Novosti