Privatnik iskopao milione iz vladinog propalog rudnika

Gordan Pavlović je za šest miliona KM kupio fočanski Novi rudnik mrkog uglja „Miljevina“. Iako je morao, nije zaposlio ni četvrtinu planiranih radnika, ali zbog toga nije kažnjen.

SARAJEVO, Gordan Pavlović iz Foče je kupio za šest miliona KM Novi rudnik mrkog uglja „Miljevina“. Na taj način je ujedno ostvario i pravo na eksploataciju uglja, tržišno vrijednog najmanje tri milijarde KM.

Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), Pavlović nije ispoštovao obaveze kupoprodajnog ugovora da će na kraju trogodišnjeg perioda poslovanja u Rudniku imati 100 radnika, ali ga resorno ministarstvo zbog toga nije kaznilo sa skoro 600.000 KM. Umjesto toga, isto ministarstvo je u tom periodu dalo Pavloviću podsticaj za izvoz uglja od 266.433 KM.

Nakon što je preuzeo Rudnik, Pavlović nije nastavio podzemnu eksploataciju, kako je to najavljeno na Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS) koja je odobrila prodaju „Miljevine“. Jamu je zatvorio, a eksploataciju vrši samo na površinskom kopu.

Transformacija rudnika

Eksploatacija mrkog uglja iz „Miljevine“ kod Foče je počela 1947. godine iz jame „Nozdre“, a četiri decenije poslije je otvoren i površinski kop „Budanj“. Do početka 2000. godine Rudnik je bio državno preduzeće, a nakon privatizacije je transformiran u Akcionarsko društvo Rudnik mrkog uglja „Miljevina“. Većinsko vlasništvo od 80 odsto zadržali su Vlada Republike Srpske (RS) i njeni fondovi, a ostalo su dobili mali akcionari, među kojima su i radnici. Međutim, poslovanje nije bilo uspješno.

Jedan od radnika iz tog perioda, rudarski tehničar Momčilo Andrić, kaže da radna snaga nije bila dobro raspoređena i da je puno više bilo radnika u administraciji nego rudara u jamama. „Nas je, recimo, bilo ovamo 50, a njih tamo bilo 200“, kaže Andrić.

Zbog zastarjele i neadekvatne opreme eksploatacija na površinskom kopu je stala, a podzemna je radila otežano. Do sredine 2006. gubitak u poslovanju Rudnika je iznosio nešto više od 12 miliona KM. Računi su bili blokirani, a dug prema radnicima je iznosio više od milion KM.

Radnici su pomoć za rješavanje problema potražili od Vlade RS-a, odnosno od resornog ministarstva gdje im je kao jedna od mogućnosti sugerisano pokretanje stečaja. Nakon toga su 83 radnika predala Osnovnom sudu u Trebinju zahtjev za pokretanje stečajnog postupka koji je otvoren u novembru 2006. godine. Za stečajnog upravnika je imenovan Lazo Đurđević.

Prema dokumentaciji koju je on tada sačinio, knjigovodstvena vrijednost imovine Rudnika iznosila je nešto više od 34 miliona KM. Đurđević je u razgovoru za CIN rekao da su priznata potraživanja radnika i ostalih povjerioca oko 7,6 miliona KM.

Prema toj računici, sva dugovanja su mogla biti naplaćena prodajom imovine.

Međutim, upravnik kaže da knjigovodstvena vrijednost Rudnika nije bila realna pa su sudski vještaci napravili novu procjenu. Zemljište od 225.499 m2, građevinski objekti, oprema, zalihe među kojima je bilo i 15.000 tona uglja te nematerijalno ulaganje u geološka istraživanja ugljenog bazena procijenjeni su na 8,1 milion KM.

Sva imovina, osim dvije upravne zgrade i neiskopani ugalj, ponuđena je na licitaciji na kojoj se kao kupac pojavila Vlada RS-a sa cijenom od 4,9 miliona KM. Kupoprodajni ugovor potpisali su u januaru 2008. godine resorni ministar Rajko Ubiparip i stečajni upravnik Đurđević.

Upravnik kaže da nije sporno što Vlada RS-a kupuje imovinu preduzeća u kojem je bila većinski vlasnik. „Može bilo ko da kupi“, kaže Đurđević. On kaže da je tim novcem plaćen veći dio ukupnog duga među kojim je i dugovanje prema radnicima te da je ostalo još da se plati 2,7 miliona KM raznim dobavljačima. Kaže da će upravne zgrade teško prodati jer su u njima smještene izbjeglice.

Formiranje novog preduzeća

Vlada RS-a je od kupljene imovine formirala Novi rudnik mrkog uglja „Miljevina“ u kojem je nekolicina radnika nastavila eksploataciju uglja.

Bivši radnik Andrić kaže da je za radnike to bio najbolji period. „Mi smo radili strašno dobro. Imali smo dobru platu.“ On je u razgovoru za CIN rekao da je u to vrijeme bilo dosta zainteresovanih za kupovinu tog rudnika, ali on ne misli da su svi imali ozbiljne ponude. „Bilo je tu raznih mešetara. Ja mislim da je bilo jedno pedeset raznoraznih delegacija: od Vijetnama, Rusije, Češke, zapadnih zemalja i naših svih vrsta“, kaže Andrić.

Ponude za kupovinu „Miljevine“ Vladi RS-a su dostavila tri preduzeća: „Inox-Tehnomont“ iz Gruda, „Euro Invest“ iz Moskve i „Pavgord“ iz Foče. Prva dva su odustala od kupovine i Vlada RS-a je prihvatila ponudu fočanskog preduzeća, sačinivši o tome Informaciju za Narodnu skupštinu RS-a.

U Informaciji je navedeno da je „Pavgord“ za kupovinu rudnika ponudio šest miliona KM i investiranje od 10 miliona KM u opremu i infrastrukturu. Takođe, bili bi zadržani stari radnici, zaposleni novi i nastavljena eksploatacija mrkog uglja na površinskom i jamskom kopu.

Poslanik Vukota Govedarica je rekao na Skupštini, održanoj u julu 2010. da je Informacija nepotpuna. „Iz ovoga se bojim da mi ne možemo ama baš ništa da vidimo i ja ne znam da li ovo čudo u naredne tri godine zaista može da se desi u Foči.“

Sa 47 glasova za i 15 suzdržanih Narodna skupština RS-a je prihvatila pripremljenu Informaciju i odobrila odluku Vlade da se „Miljevina“ proda „Pavgordu“.

Idućega mjeseca su predsjednik Vlade RS-a Milorad Dodik i vlasnik preduzeća Gordan Pavlović potpisali kupoprodajni ugovor u kojem je, uz ostalo, definisana cijena od 6 miliona KM, trogodišnje ulaganje u osnovni kapital preduzeća od 10.125.000 KM te 100 zaposlenih radnika u trgodišnjem periodu.

Kupoprodajnim ugovorom Pavlović se obavezao da će u trogodišnjem periodu nastaviti eksploataciju uglja, ali nije precizirano da to mora biti i u jami i na površini kako je rečeno poslanicima u Narodnoj skupštini RS-a. Takođe, u ugovoru je navedeno da će proizvodnja biti unaprijeđena dodjelom koncesije za eksploataciju mrkog uglja u što kraćem roku, o čemu nije bilo riječi na Narodnoj skupštini RS-a.

Prema informacijama do kojih je došao CIN, četiri mjeseca nakon potpisivanja ugovora Pavlović je dobio koncesiju za eksploataciju uglja na period od 30 godina, ali nadležne institucije RS-a ne dozvoljavaju uvid u koncesioni ugovor. Prema podacima Ministarstva finansija RS-a, pri zaključivanju koncesionog ugovora Pavlović je platio jednokratnu koncesionu naknadu od 87.750 KM kao i nešto više od milion KM za korištenje mineralnih resursa do maja 2015. godine.

Predsjednik Komisije za koncesije RS-a Predrag Aškrabić rekao je novinaru CIN-a da se dodjela koncesije kod privatizacije rudarskih preduzeća dogovara direktno sa resornim ministarstvom: „U principu, to ide po inerciji“.

To objašnjava zašto Pavlović nije od upravnika Đurđevića kupio imovinu starog rudnika, iako je bilo razgovora na tu temu, već je od Vlade RS-a kupio novi rudnik koji je sačinjen od te stare imovine. Đurđević je u razgovoru za CIN rekao da je on samo prodavao imovinu bez koncesije. “Ne dajem ja koncesiju. Ja nemam ništa sa kopovima, ni površinskim, a ni jamskim.“

Prema podacima Vlade RS-a, u Miljevini kod Foče ima oko 40 miliona tona potencijalnih rezervi uglja. Jedan od poslijeratnih direktora Rudnika Aleksandar Golijanin smatra da je tolika količina uglja u jami dok na površini ima još oko 10 miliona tona. „To je izuzetan resurs, izuzetan“, kaže Golijanin.

S obzirom da je najniža tržišna cijena uglja iz „Miljevine“ 60 KM po toni, to daje potencijalnu vrijednost nalazišta od najmanje tri milijarde KM.

Neispunjavanje ugovorenih obaveza

Prema podacima do kojih su došli novinari CIN-a, Pavlović u Rudniku nije nastavio jamsku eksploataciju, već je prilikom preuzimanja Rudnika naredio zatvaranje jame.

„Za podzemnu eksploataciju su potrebni stručnji ljudi, a njih u Miljevini nema“, kaže Golijanin.

Na rudniku radi oko 40-ak radnika 12 sati dnevno sa prosječnom platom od 600 KM. Prema finansijskim podacima firme, na kraju trgodišnjeg poslovanja u Rudniku nije radilo stotinu radnika kako je dogovoreno. Predviđena kazna za nepoštivanje obaveze zapošljavanja je 10.000 KM po radniku i ona je mogla biti naplaćena iz priloženih garancija za izvršenje ugovorenih obaveza koje su predviđene u iznosu od pola miliona maraka sa ograničenim rokom trajanja.

S obzirom da je na kraju 2013. godine u rudniku radio 41 radnik, to znači da je Pavlović trebao platiti kaznu od skoro 600.000 KM. Iz Ministarstva industrije, energetike i rudarstva RS su potvrdili da kaznu nisu naplatili i da nisu radili kontrolu ispunjavanja ugovorom definisanih obaveza.

U obrazloženju koje je dostavljeno CIN-u navedeno je da je Pavlović za izvršenje ugovorenih obaveza dostavio garanciju od 100.000 KM koja je važila do 17.1.2012. godine. S obzirom da je u međuvremenu povećao osnovni kapital preduzeća za 10.125.000 KM, “on je time izvršio ugovorenu obavezu u smislu ulaganja u preduzeće, pa nije bilo potrebno dostavljati bankarske garancije za drugu i treću godinu ulaganja“.

Podsticaji umjesto kazne

Ne samo da nije kažnjen za neispunjene ugovorne obaveze nego je Novi rudnik mrkog uglja „Miljevina“ iz Foče ostvarivao privilegije Vlade RS-a. Prema podacima Ministarstva industrije, energetike i rudarstva RS, u trogodišnjem periodu poslovanja ovaj Rudnik je dobio podsticaje za izvoz u vrijednosti od 266.433 KM.

U periodu od 2011. do 2014. godine iz „Miljevine“ je izvezeno 20,8 miliona KM vrijednosti uglja prema Srbiji, Mađarskoj, Crnoj Gori i Kosovu, navedeno je u podacima Spoljnotrgovinske komore BiH.
Osim toga, ugalj kupuju i brojna javna preduzeća u BiH.

Finansijski pokazatelji govore da je za četiri godine poslovanja, u periodu od 2011. do 2014. godine, Pavlović na Rudniku zaradio 15,3 miliona KM, što je gotovo jednako njegovim ulaganjima u kupovinu i razvoj „Miljevine“.

Ipak, Pavlović nije zadovoljan poslovanjem. Ne pristaje na intervju, ali u kratkom razgovoru s novinarima CIN-a je rekao da mu posao ne ide dobro i da hoće Rudnik da zatvori.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)