Pravosuđe i policija u BiH: Kad sistem dila i ubija

BANJALUKA, Na matrici „Ne može nam niko ništa“ počiva i opstaje koncept korupcije i kriminala u Republici Srpskoj. Njen prvi čovjek Milorad Dodik rado proslavlja izborne trijumfe SNSD-a uz taj narodnjački hit Mitra Mirića. Možda uz istu muzičku numeru trijumfuju i korumpirani policajci, tužioci i sudije, jer su iz godine u godinu zaštićeni i nedodirljivi.

„Došao sam s odsluženja kazne. Oni su pratili ko izlazi iz zatvora. Pet dana kasnije pojavili su mi se na vratima. ’Ajmo na piće.’ Nisam znao o čemu ćemo pričati. Bio sam na uslovnoj i zato nisam odbio. Odmah su mi stavili do znanja: ’Pazi, možemo ti namontirati šta hoćeš. Dođem, donesem 100 grama heroina i kažem – njegovo je. I ti si gotov“, priča Aleksandar Ninković, ranije osuđen za preprodavanje droge. Nakon izlaska iz zatvora, inspektor MUP-a RS Slavko Đurić „ubjeđivao“ ga je da ponovo počne dilati, ali za njega i još trojicu njegovih kolega iz policije RS. Riječ je o bivšim inspektorima CJB Banjaluka Srđanu Raduloviću, Ognjenu Stijaku i Mirku Kovačeviću.

Priča o njima je tek djelić sage o koruptivnoj policijsko-pravosudnoj hobotnici u Republici Srpskoj. A jezu uliva činjenica da su njeni akteri uvjereni u svoju nedodirljivost, jer uživaju zaštitu moćnijih od sebe.

Heroin k’o kokice

„Ja mogu staviti štand heroina ispred Boske, k’o ovi što kokice prodaju“, rekao je banjalučki inspektor bivšem osuđeniku, uvjeren da se takva ponuda ne odbija i sasvim siguran u svoju nedodirljivost. „Vidjećeš, ne može ti niko ništa. Vodim te kod šefa, on ti garantuje da ćeš moći raditi“, uvjeravao je inspektor-diler vodeći se očigledno dotadašnjom praksom policijskih prljavih poslova s drogom. Ko je „šef“ nije se saznalo uprkos provedenoj istrazi i sudskom procesu koji je uslijedio.

Đurićeva ubjeđivanja nisu dala rezultat, Ninković je ponudu odbio, a inspektora snimio.

Kako izgleda kada policija vrbuje dilere da rade za njih, Aleksandar Ninković do detalja je objasnio. „Policija radi travu s klincima. Prilikom hapšenja, drogu uzima sebi i vraća na ulicu“, objašnjava on. Priča da mu je poznato kako je heroin do tada za policiju radio diler Goran Bošnjak koji je, osim policijske, prodavao svoju drogu koju inspektorima nije prijavljivao.

„Nisu bili zadovoljni. Poletili su na veći zalogaj, htjeli su moje veze od ranije. Dotle su išli da su mi nudili da službenim autom voze moju robu – ako na primjer ne želim s nekim da se vidim – da oni to odrade“, sjeća se. Mjesecima su ga pritiskali, odbijao je.

„Uhapsili su me Stijak i Kovačević i odvezli na Partizansko groblje gdje su me pretukli. Na njihov poziv, došlo je još osam inspektora koji su me tukli. Znam da su me maltretirali, jer neću da radim s njima i imam dokaz protiv njih“, ispričao je Ninković na suđenju inspektorima.

Ali od duboko ukorijenjenog kriminala unutar policijskih struktura, nadležni su mjesecima okretali glavu.

Bloger Slobodan Vasković objavio je ranije službenu zabilješku Gorana Mihajlice, koji je radio u Odjeljenju za borbu protiv narkotika zajedno sa optuženim inspektorima.

U njoj Mihajlica predočava Ninkovićeve tvrdnje o pritiscima da dila za policiju i o tome obavještava Sinišu Grahovca, načelnika Odjeljenja za borbu protiv nakotika. Grahovac tada nije učinio ništa. Nije završio ni na optuženičkoj klupi nakon što je sve otkriveno, već je pomjeren na drugu načelničku poziciju, objavio je Vasković.

Za inspektore je čuo i tadašnji načelnik Jedinice za borbu protiv organizovanog kriminaliteta i korupcije UKP MUP RS Siniša Kostrešević koji šest mjeseci nije pokrenuo istragu protiv svojih kolega iz policije.

Zahvaljujući snimku koji je Ninković napravio, kao i prijetnji da će sve iznijeti u javnost, istraga je na kraju ipak pokrenuta, nakon koje su nekadašnji banjalučki inspektori Srđan Radulović i Ognjen Stijak optuženi da su dio zločinačke organizacije koja se bavila švercom heroina i marihuane. Drogu su, između ostalog, prodavali i u dvorištu banjalučke Osnovne škole “Branko Ćopić”.

Slučaj inspektora-dilera presedan je u istoriji banjalučke policije, jer do tada policajci nisu optuživani za tako teška krivična djela. Nezabilježeno je i to da je unutar policije postojala cijela grupa korumpiranih inspektora koja se godinama bavila preprodajom heroina na banjalučkim ulicama.

Afera o inspektorima – dilerima u javnosti je eksplodirala kao bomba. Očekivalo se hitno procesuiranje i maksimalne zatvorske kazne. Ali tada na scenu stupa pravosuđe Republike Srpske. Slučaj narko-inspektora do danas nije dobio sudski epilog.

Pravosudna burleska

U ljeto 2015.  inspektori banjalučkog Centra javne bezbjednosti Srđan Radulović, Ognjen Stijak i Marko Kovačević osuđeni su, prvostepeno, na ukupno 23 godine zatvora zbog organizovane trgovine drogom i drugih djela.

Uprkos postojanju snimka koji se nije mogao koristiti na sudu, ali je bio nesalomiva osnova za detaljnu istragu, osporeni su ključni dokazi – svjedočenje dilera Gorana Bošnjaka i svjedoka pokajnika, bivšeg inspektora Slavka Đurića.

Nakon Vrhovnog, slučaj je završio na Ustavnom sudu RS u čijoj se odluci navodi da je presuda Vrhovnog suda RS zasnovana na nezakonitim dokazima, saslušanjima svjedoka pokajnika Slavka Đurića, bivšeg službenika MUP RS, i Gorana Bošnjaka, osuđivanog narkodilera. Za Đurića je, takođe, navedeno da ga je MUP RS prije svedočenja trebalo da oslobodi čuvanja službene tajne, pa da tek nakon toga on svjedoči u sudu. Za Bošnjaka je Ustavni sud obrazložio kako ni banjalučki Okružni, a potom i Vrhovni sud RS, nisu uvažili njegova upozorenja da je iskaz, na osnovu kojeg je kasnije zasnovana kompletna presuda, dao u strahu za vlastiti život.

Iz pravosudne burleske sasvim su jasne dvije stvari – prvo, da policijske istrage zapravo nije bilo, jer su ključni dokazi bili samo svjedočenja. Potom, proceduralne greške pravosuđa dovele su do toga da je novo suđenje inspektorima počelo u maju prošle godine i još nije završeno. Suđenje se vraćalo na početak, makar sasvim nevjerovatno zvučalo, i zbog toga što je sud mjesecima izlazio u susret optuženom Ognjenu Stijaku koji se zaposlio u Njemačkoj, pa nije stizao na ročišta!

Tako je udružena policijsko-pravosudna hobotnica dovela do toga da se na epilog ove priče čeka gotovo šest godina.

„Ma ne može im niko ništa“, gotovo rezignirano danas  kaže Aleksandar Ninković zahvaljujući kojem je uopšte otpočelo prvo procesuiranje narko- policajaca Republike Srpske.

Na matrici „Ne može nam niko ništa“ počiva i opstaje koncept korupcije i kriminala u Republici Srpskoj. Njen prvi čovjek Milorad Dodik rado proslavlja izborne trijumfe SNSD-a uz taj narodnjački hit Mitra Mirića. Možda uz istu muzičku numeru trijumfuju i korumpirani policajci, tužioci i sudije jer su iz godine u godinu zaštićeni i nedodirljivi.

Pokazao je to i slučaj ubistva Davida Dragičevića, gdje je odgovornost institucija neupitna, ali se omča nije stezala oko odgovornih, već oko onih koji su tražili istinu i pravdu.

Imena koja se vrte u krug

Jedna od činjenica koja veoma uznemirava javnost jeste da se akteri policije i pravosuđa provlače kroz priče o najgorim vidovima kriminala tokom nekoliko godina. Siniša Kostrešević je u vrijeme hapšenja narko-inspektora bio načelnik Jedinice za borbu protiv organizovanog kriminaliteta i korupcije, dok je u vrijeme ubistva Davida Dragičevića obavljao funkciju načelnika Uprave kriminalističke policije. Naknadno je smijenjen i postavljen na mjesto savjetnika ministra policije RS Dragana Lukača.

Darko Ilić, koji se u javnosti najviše dovodi u vezu sa smrti Davida Dragičevića, bio je načelnik Uprave za organizovani i teški kriminalitet MUP-a RS. Ranije, u vrijeme afere s inspektorima – dilerima, Ilić je radio u Odjeljenju za istrage Specijalnog tužilaštva Republike Srpske, kao i postupajući tužilac u predmetu ubistva Davida Dragičevića Dalibor Vrećo. Darku Iliću takođe je dat snimak inspektora Slavka Đurića koji vrbuje dilera da radi za policiju.

Ubistvo Davida Dragičevića do sada je najviše kompromitovalo policiju i pravosuđe Republike Srpske. Pokušaj kriminalizacije žrtve, proglašavanje Davidove smrti zadesnom,  te nerad i zataškavanje od strane institucija, izazvali su revolt građana ne samo Banjaluke već cijele Bosne i Hercegovine. Da je hobotnica uplela svoje pipke u zataškavanje ubistva niko sa imalo zdravog razuma odavno ne sumnja.

Tužiteljka se plašila raditi na ubistvu Davida Dragičevića

Jedan od najpoznatijih novinara-istraživača u regionu, Domagoj Margetić takođe potvrđuje da sve što je do sada objavljeno o ubistvu i njegovim okolnostima ukazuje na opravdane sumnje u zakonitost postupanja policije i institucija. Margetić kaže da sada može reći šta je izazvalo histeriju institucija i ljudi koji ih vode.

 “Nedavno sam, u prisustvu nekoliko svjedoka, imao priliku razgovarati s jednom od tužiteljica kojoj je taj predmet trebao biti dodijeljen na obradu i koja je tražila da ju se izuzme i da ne radi taj spis. Osobno mi je ispričala priču koja proizilazi iz saslušanja nekih svjedoka koja je ona imala. Priča se svodi otprilike na to da je mali David, servisirajući jedan laptop, sasvim slučajno došao do određenih podataka o nekim financijskim transferima ljudi iz vlasti ovdje i da je to, očito, bilo preopasno. Radi se o mogućoj trgovini bitcoinima, a poznato je da je upravo tada kad se to s Davidom dešavalo, najlakše bilo prati novac upravo trgovinom bitcoinima jer se trag izvornog novca mogao jako lako zamesti”, kaže Margetić. Ističe da sutra, ako zatreba, tu priču o tužiteljkinom povlačenju može braniti, jer joj je svjedočilo još nekoliko ljudi.

Na pitanje kako je moguće da ljudi iz nadležnih institucija uspijevaju više od godinu dana zataškati ubistvo, Domagoj Margetić kaže: “Oni su uspostavili sistem koji štiti hijerarhiju moći tog korumpiranog aparata. I onaj najmanji u lancu zna da, ako progovori, ugrozio je sebe.”

Ifet Feraget, advokat Davora Dragičevića, takođe je ogorčen izostankom reakcija na brojne slučajeve kriminala unutar pravosudnih i policijskih institucija. Podsjeća da je bivši direktor u Evropskoj komisiji i ekspert u oblasti vladavine prava Rajnhard Pribe, dolazeći u BiH najavio da će budućom reformom pravosuđa biti obuhvaćena i policija. Feraget navodi na čemu je neophodno raditi.

“Treba mijenjati zakone u smislu manjih ovlaštenja i veće odgovornosti tužilaca i treba reformisati Visoko sudsko i tužilačko vijeće u smislu efikasne kontrole nosilaca pravosudne funkcije”, objašnjava ovaj advokat.

Dalje ističe da se zakonski mora preciznije utvrditi i osnov sumnje kao “okidač” tužiocu da donese naredbu o provođenju istrage. “A osnov sumnje je samo da je izvršeno nekakvo djelo. I nije nikakav grijeh… bolje provesti 100 istraga da  utvrdimo da se ništa nije desilo nego promašiti jednu, odnosno, ne provesti je”, zaključuje advokat Davora Dragičevića.

Buđenje međunarodne zajednice

Govoreći o izostanku reakcije na korupciju i kriminal unutar policije i pravosuđa, Feraget kaže: “U ovim uvjetima koje imamo i sa ovim odnosom snaga mi ne trebamo očekivati ništa.” Ipak, bez obzira na skepsu, on podvlači: “Ja jedino vjerujem u nekakav rez međunarodne zajednice koji bi išao u pravcu poboljšanja.”

Dolaskom evropskog pravnog eksperta Rajnharta Pribea posredno je najavljeno da će pravosuđe i policija postati fokus međunarodne zajednice u BiH. Simptomatičan je i sastanak koji je nedavno organizovala Američka ambasada u BiH, a kojem su prisustvovali sudija Suda BiH Branko Perić, sudija Vrhovnog suda Federacije BiH Goran Nezirović i glavni kantonalni tužilac Tuzlanskog kantona Tomislav Ljubić. Ova trojica važe za najveće kritičare rada VSTV-a, čije je predstavnike Ambasada izostavila na sastanku izazvavši njihov revolt.

Trinaest dana kasnije, portal Žurnal objavio je snimak u kojem predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija obećava biznismenu Nerminu Aleševiću da će se raspitati za njegov predmet u Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Posrednik u sastanku, inspektor SIPA-e Marko Pandža uzima novac od biznismena, uvjeravajući ga da će njime “potkovati” Tegeltiju.

Samo koji dan nakon objavljivanja snimka, Delegacija Evropske unije u BiH, Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH i OSCE uputili su pismo VSTV u kojem, između ostalog, ističu da nisu zadovoljni provođenjem reformi kada je riječ o podnošenju imovinskih kartona, ocjenjivanju rada, te postupku imenovanja sudija i tužilaca.

“Premda nezavisni, nosioci pravosudnih funkcija moraju biti i odgovorni. Da bi zadobilo povjerenje građana u sudskim postupcima, pravosuđe takođe mora biti nepristrasno, profesionalno i efikasno”, kaže se u pismu. Ono što je, ipak, ovo pismo izdvojilo iz mase sličnih u kojima je međunarodna zajednica “izražavala zarbinutost” jeste otvorena najava uskraćivanja finansijske pomoći EU i SAD.

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Milan Tegeltija, nakon pisma, ali i podnošenja disciplinske tužbe protiv njega, odlučio je da se skloni na godišnji odmor. U međuvremenu, njegove kolege su ga, očekivano, oslobodile disciplinske odgovornosti.

Na potezu je međunarodna zajednica, a slučaj Tegeltija vjerovatno će postati lakmus-papir za pitanje da li je Bosna i Hercegovina spremna da se obračuna sa kriminalom unutar svojih ključnih institucija.

Impuls

* Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)