BANJALUKA – Elektroprivreda Republike Srpske sa svojim zavisnim preduzećima je u samo jednoj godini sklopila poslove vrijedne čak pola miliona maraka sa trebinjskom firmom „Dimex Spring Air“.
Pokloni radnicima za novogodišnje praznike, kožna galanterija za promotivne svrhe, reklamni i propagandni materijal, kancelarijski materijal i pribor, koverte, papir, kese, prodaja i servisiranje štampača… Ovo su samo neke od nabavki koje je za Elektroprivredu i njena zavisna preduzeća Hidroelektrane na Trebišnjici, Hidroelektrane na Drini i Elektrohercegovinu – vršila firma „Dimex Spring Air“ iz Trebinja.
Zanimljivo je da je ova kompanija po pravilu uvijek bude jedina prijavljena na tendere koje raspisuju u Elektroprivredi, a koji su joj dodijeljeni. Onima koji prate proces javnih nabavki u BiH ovakvi primjeri često upućuju da je došlo do kršenja Zakona o javnim navbavkama, ili traženja rupa u pravilima, da bi se onemogućilo svim drugim ponuđačima da učestvuju na tenderu. Za naše sagovornike je bilo veoma čudno da na konkurse poput nabavke štampača, tonera, papira, poklona i neke slične nema nikoga ko bi učestvovao osim firme „Dimex Spring Air“.
Ipak, nakon što smo došli do tenderske dokumenatcije posljednjih nekoliko nabavki, sve je postalo mnogo jasnije.
Samo iz nekoliko primjera vidljivo je da su zahtjevi za proizvodima u tenderskoj dokumentaciji toliko detaljno opisani, pa da se čak išlo do te mjere da su se navodile robne marke, što nije zakonski dopušteno.
Kako se provode javne nabavke? Nemoguće je ispuniti ono što se traži u tenderu
Ako uzmemo zadnju nabavku koju je „Dimex Spring Air“ izvršio za „He na Drini“ vidljiv je veliki broj nedopustivih „propusta“ u tenderskoj dokumentaciji koji su išli na ruku samo jednom ponuđaču.
Tako je pri nabavci „Poklona radnicima za novogodišnje praznike“, od 33 starvke – u skoro svakoj od njih do detalja opisan predmet nabavke, sa sve imenom proizvođača, odnosno modnom markom.
Na ovaj način je onemogućeno mnogim drugim, vjerovatno konkurentnijim firmama od odabrane – da konkurišu za ovu nabavku, jer bez prethodnog dogovora ugovornog organa i ponuđača – prosto je nemoguće ispuniti sve ono što se traži u tenderskoj dokumentaciji.
Ako napravite spisak od 33 stavke, od kojih svaka sadrži opise poput: „Ženska crna tašna, od prirodne juneće kože u crnom reljefnom printu. Model ima ukrasnu kićanku, kapak sa bravicom i duži grif. Dimenzija 27x22x9. Boja crna, modna marka Mona“, skoro je sigurno da vam se niko neće prijaviti na konkurs, jer je nemoguće da ponuđači imaju kod sebe traženu robu. Ali, ako je ugovorni organ već dogovorio posao i specifikacije preuzeo od potencijalnog ponuđača, onda ćete imati jednu prijavu.
Uostalom, koliko se daleko išlo u detaljisanju prilikom ove javne nabavke najbolje možete vidjeti u sljedećoj dokumentaciji do koje smo došli.
Inače, ovakvih primjera je bezbroj, u kojima kompanija “Dimex Spring Air”, kao jedini ponuđač dobija unosne poslove od Elektroprivrede i zavisnih preduzeća, pri čemu je ugovorni organ raspisivao tendere diskriminišući druge firme i kršeći Zakon o javnim nabavkama u nekoliko navrata.
Da se ništa ne prepušta slučaju pokazuje i podatak da se u velikom broju nabavki koje su preduzeća iz energetskog sektora dodijelija pomenutoj kompaniji, kao jedan od kriterijuma za dodijelu ugovora, pored najniže cijene uzima i vrijeme isporuke, što je potpuno nepotrebno kada je riječ o kožnoj galanteriji, poklonima, papiru i slično.
Da sve bude još čudnije kada su u pitanju poslovi koje je dobijala firma “Dimex Spring Air” jeste podatak da je ova kompanija u počeku bila generalni zastupnik i distributer proizvoda za aromatizaciju i osvježavanje prostora internacionalne firme “Spring Air”. Koja je bila prvobitna djelatnost, sada već stalnog partnera Elektroprivrede, pokazuje i sam naziv firme “Dimex Spring Air” u kojem je integrisano i ime međunarodnog proizvođača osvježivača prostora.
Ipak, nakon nekog vremena, ova kompanija je, pored prodaje osvježivača, počela da se bavi i održavanjem i popravkom motornih vozila, trgovinom na malo računarima, perifernim jedinicama i softverom u specijaliziranim prodavnicama, trgovinom na malo kancelarijskom opremom i računarima, te poslovnim i menadžment konsaltingom.
Vlasnik ove kompanije je Nenad Đurić, nekad šef izbornog štaba sadanjeg narodnog poslanika Nebojše Vukanovića, koji je nakon 2012. godine, prema riječima izvora našeg portala, prešao na stranu vladajućeg SNSD-a.
Kako nam je ispričao naš izvor, dobro upućen u političku situaciju u Trebinju, Đurić je bio nakon neuspjeha njegovog kolege na izborima 2012. godine okrenuo leđa Vukanoviću i počeo da sarađuje sa ljudima iz vlasti.
“Čak je bio i jedan od ljudi koji su radili protiv Vukanovića na narednim izborima 2014. godine, kada je njegova firma počela da dobija unosne poslove sa Elektroprivredom. Inače, Đurić je i školski drug gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića, pa i otuda dobre veze sa SNSD-om”, ispričao nam je naš sagovornik.
Đurića smo više puta pokušali telefonski kontaktirati za izjavu, međutim nije se javljao na naše pozive.
Direktor Eelektroprivrede RS odbacuje navode
Direktor Elektroprivrede Republike Srpske Luka Petrović (predsjednik gradskog odbora SNSD) odbacuje bilo kakve navode, da se u ovom ili zavisnim preduzećima javne nabavke provode mimo zakona, ili da bilo ko dobija poslove po političkoj liniji.
On nam je rekao da u potpunosti vjeruje svim rukovodiocima, ali i odgovornim licima, te da je uvjeren da ne postoje nikakve nelogičnosti i propusti u slučaju tendera na kojima je poslove dobijala kompanija “Dimex Spring Air”.
“Zna se šta piše u Zakonu o javnim nabavkama i neka svi oni koji sumnjaju na nešto kažu gdje je prekršen Zakon mi ćemo to ispitati. To ljudi malo hoće da naduvaju svaku priču. Uvijek treba da se kaže gdje je prekršen Zakon, je li bilo žalbi, je li prošao postupak i procedura nabavke ili nije, a sve ostalo je insinuacija. I naravno, svako ko potpisuje ugovor je odgovoran za svoj potpis i u tom smislu vjerujem u kadrone u energetskom sektoru da su odgovorni, a samim tim i da znaju šta potpisuju”, rekao je Petrović.
Sa druge strane, stručnjaci iz oblasti javnih nabavki stava su da su pri procesu davanja pojedinih poslova kompaniji “Dimex Spring Air” preduzeća iz energetskog sektora prekršila Zakon, te postavljala krajnje diskriminatrorske uslove pred ponuđače.
Česta praksa
Igor Vukajlović, iz Udruženja “Tender”, navodi da ovakve stvari ne treba nikog da čude i da je u Bosni i Hercegovini veliki broj slučajeva u kojima se javne nabavke provode tako da na njima može učestvovati samo jedna kompanija. On navodi da se ovdje radi o već unarpijed dogovorenim poslovima i da se cijeli proces nabavke provodi samo da bi se ispoštovale procedure.
“Nerijetko se dešava naštimavanje javnih nabavki na način da se tehničke specifikacije prilagode jednom ponuđaču, odnosno proizvođaču. U konkretnom slučaju firma „Dimex Spring Air“, koja ima malo javnih jabavki, osim ovih sa preduzećima iz elektro-energetskog sektora i koja nije možda konkurentna, možda prolazi jer se u specifikaciji opišu u detalje proizvodi koje oni nude. Specifično je da se na takve konkurse može ponuditi samo jedna roba, a često drugi ponuđači ne mogu ni znati o kojoj se robi radi kada se ona tako opiše. Sve to predstavlja problem i generalno otežava samu pripremu robe. Ozbiljni ponuđači u ovakvim slučajevima, koji mogu dati najbolje cijene izbjegavaju takve nabavke, što na kraju pogoduje ponuđaču i ugovornom organu koji su skloni korupciji“, rekao je on za naš portal navodeći da ovo jeste korupcija, jer je nelogično da bi neko pravio fiktivne konkurse, što se lako vidi iz tenderske dokumentacije, ako u pozadini nije korupcija.
„Da li se to radi zbog nekog uticaja, da li su u pitanju samo pare ili nešto treće teško je reći, ali je činjenica da se sve radi na štetu javnih sredstava i da se ta roba sigurno mogla nabaviti jeftinije, samo ako bi se nabavka raspisala kako treba“, zaključio je Vukajlović.
