ZAGREB, Hrvatska industrija u posljednjih 15 godina sistematično se uništava i prijeti joj nestanak, ocijenili su čelnici udruženja CRO industrija pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) na današnjoj konferenciji za novinare.
Industriju u Hrvatskoj prate visoka porezna i neporezna opterećenja, nepovoljan kurs, visoki troškovi rada i komunalnih usluga, rekao je direktor CRO industrije Vladimir Kovačević.
Ističe da kombinacija domaćih propusta i svjetske krize rezultira gubitkom 160 radnih mjesta dnevno u hrvatskoj industriji.
Kovačević je nabrojao i neke, po njemu “neuspješne hrvatske antirecesijske pokušaje” kao što su nedovoljno pripremljeno skraćenje radnog vremena, pokušaj poboljšanja likvidnosti poduzeća u pretežnom državnom vlasništvu, bezuspješni pokušaji smanjenja neporeznih nameta, krizni porez i povećanje stope PDV-a.
Te mjere, smatra, nisu imale posebnog učinka, što se vidi po padu industrijske proizvodnje u prvih osam mjeseci na međugodišnjoj razini za 9,8 posto.
HUP traži troškovno rasterećenje industrije, a uz ostalo predlaže i osnivanje industrijske banke koja bi pratila potrebe industrije.
Ne promijeni li se trenutno stanje, prognoza CRO industrije je da će broj novoprijavljenih nezaposlenih osoba iz industrije u 2010. u odnosu na 2009. godinu porasti za 20 posto.
Predsjednik CRO industrije i Udruge elektroindustrije pri HUP-u Vladimir Ferdelji upozorava da su dugoročni učinci sadašnje ekonomske politike, koju je nazvao bolesnom i koja se po njegovim riječima temelji na deindustrijalizaciji, znatno teži od kratkoročnih koji su ogledaju u gubitku radnih mjesta.
“U Hrvatskoj više ne znamo proizvesti dobar alatni ili tekstilni stroj ili na primjer veliki izmjenjivač topline”, kaže Ferdelji. Dodaje da će reindustrijalizacija biti gotovo nemoguća bez kadra s iskustvom koji polako odlazi, a mlađi nemaju gdje naučiti kako se proizvodi.
Probleme industrije istakli su i predsjednici ostalih udruga unutar CRO industrije. Tako Gordana Deranja (metalska industrija) upozorava na dugove dobavljačima brodogradilišta od 320 miliona kuna, a Krunoslav Čović (hemijska industrija) žali se na velike ekološke rente i smanjenje plasmana poljoprivrednom sektoru. Dario Puljiz (drvna i papirna industrija) upozorava na velike troškove zbog visokih računa HEP-a i Hrvatskih šuma, a Nikola Mikić (tekstil i koža) upozorava na gubitak poslova na stranim tržištima, nekonkurentnost radne snage i ‘osebujnu’ praksu hrvatskih sudova.
U jednom slučaju, kaže, sud je vratio na posao radnicu koja je dobila otkaz jer je za vrijeme bolovanja radila u konkurentskoj firmi, s objašnjenjem da je tamo radila bez naknade, a jedna nezaposlena osoba tužila je za mobing službenicu Zavoda za zapošljavanje jer ju stalno poziva na razgovore za posao, kaže Mikić.