BEOGRAD, Najmanje 200.000 mladih u Srbiji traži posao. Razlikuju se po obrazovanju, stručnoj spremi i upornosti, ali svi čekaju trenutak da zarade svoj prvi dinar.
Najveće učešće u registrovanoj nezaposlenosti, prema Nacionalnoj službi za zapošljavanje, imaju mladi od 25 do 29 godina – 13,20 odsto.
Prate ih oni koje bi mogli smatrati mladima, od 30 do 34 godine – 12,50 odsto. I dok vrijeme, za sada, radi za njih, u prilično bezizlaznoj situaciji su oni koji su pregurali 50. godinu. Oni čine 11,8 odsto nezaposlenih.
Rijetko su izbor prilikom zapošljavanja, ma koliko iskustvo bilo na njihovoj strani, a od penzije ih dijele godine. Poslodavci priznaju da su stariji u lošijoj poziciji od mlađih – dvojica od trojice radije će zaposliti mladog radnika.
Dragoljub Rajić iz Unije poslodavaca kaže da “mladi imaju više energije i elana da nešto nauče. Stariji teže nalaze zaposlenje na neodređeno vrijeme i zbog zakona koji kaže da je poslodavac dužan da mu isplati otpremnine za sve godine radnog staža u slučaju otkaza. Ako neko ima 30 godina staža, to znači oko 363.000 dinara”.
I pored toga, činjenica je da ni mladi ne dolaze do posla. Ponuda radnih mjesta je zanemarljiva, a još manje ih odgovara željama i potrebama nezaposlenih. Rajić kaže da “naš obrazovni sistem i potrebe privrede nisu sinhronizovane. I dalje školujemo mašinske inženjere kao da nam rade sve fabrike”.
“Mladi mogu da nađu posao u trgovini, skladištenju, saobraćaju. Tu se najviše posla nudi, ali plate nisu velike. Pitanje je da li će neko ko je završio fakultet pristati na to zanimanje i takvu platu. Neki podaci govore da svega petina ljudi radi u svojoj struci. Pošto je radnih mjesta malo, i konkurencija za svako je izuzetno velika”, navodi Rajić.
U Nacionalnoj službi za zapošljavanje kažu da bi se, gledano po stopi nezaposlenosti, moglo reći da mladi imaju lošiju poziciju na tržištu rada.
“Jedna od značajnih barijera za nalaženje posla kod mladih je nedostatak iskustva i zato je lansiran projekat ‘Prva šansa’ za pripravnike. Taj projekat je dao dobre rezultate”, objašnjava Dragan Đukić, direktor sektora za posredovanje u zapošljavanju NSZ.
On kaže da “stariji od 50 godina realno imaju poteškoće u nalaženju posla. Jedan od razloga je i što su u prosjeku manje obrazovani nego mladi. Činjenica je da kompanije daju prednost mlađima, ali ne zbog godina nego zbog spremnosti da rade na sebi, da uče i usavršavaju se”.
Neiskustvo košta 7.500 evra po radniku
Jedna od zamjerki poslodavaca se odnosi na obrazovni sistem u Srbiji koji ne odgovara potrebama privrede. Poslodavac, tako, mora da ulaže u početnika u poslu. Istovremeno, za takvog neproduktivnog radnika poslodavac snosi troškove zarada, poreza i doprinosa i druge pripadajuće dažbine propisane od strane države i potroši skoro 7.500 evra da bi novozaposlenog mladog čovjeka obučio kako da bude produktivan. Novosti
4 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Kod nas takve podatke ne smiju ni saopštiti!
Ustvari, kod nas ako se već ne može podatak napraviti dvosmislenim ili naizgled tačnim, onda se i ne saoštava,a nema ni obaveze da se bilo šta saopšti javnosti i svaki izvještaj, navodni statistički podatak i dr. je stvar dobre volje Vlasti da ga predoči i naravno na način kako istima odgovara. NPR: u Birou rada postoje navodni podaci o licima koja aktivnoo traže posao i licima koja se prijavljuju na Biro zbog određenih prava, mene nikad niko nije pitao po kom osnovu se prijavljujem, pa neka mi neko objasni kako oni podijele te kategorije, po kom osnovu? zašto je to bitno, pa iz razloga što se kada je riječ o nezaposlenosti i izvještajima o krizi, otkazima i dr. redovno pojavljuju demanti o povećanju broja nezaposlenih ali se uzima uvijek podatak o gore navedenim licima koja aktivno traže posao,a ona druga kategorija što je tu zbog određenih prava smatra se zaposlenom, odnosno kako bih jedino mogao to tumačiti kao rad na crno, pa im treba Biro zbog ovjere knjižice i sl. ponavljam, kako mogu znati ko spada u koju grupu? Hoću odmah odgovor Milorade!
To je samo jedan primjer, evo još jedan, za ekonomiste, da li je vijest o suficitu u razmjeni roba sa Slovenijom dobra ili loša vijest? Da li se treba radovati što je povećan izvoz, odnosno tačnije drastično smanjen uvoz ili je to za žal jer znači da mnogo manje trošimo,tj.da para za potrošnju kod građana RS više nema, otkad je počela kriza, potrošili se novci, kredite više malo ko može dići, i onaj ko može naučio se da su potrošački krediti, odnosno krediti za očuvanje likvidnosti domaćinstava preskupi i nepotrebni,pa radije smanjuje troškove, da građani umjesto Union ili Laško piva, radije piju domaću šljivu ili jeftiniji Nektar, umjesto Radenske (tri srca) upola jeftiniju Vitinku, Multisole sok od grožđa iz domaće radinosti, Umjesto Gorenja Biru, i dr. vjerujem da ćemo sličnu vijest, o smanjenju uvoza dobiti razmjene sa HR i SRB, ali naravno u mnogo manjem procentu jer ipak smo živi,a ne proizvodimo gotovo ništa!
Probaću odgovoriti na drugi dio pitanja. Rast BDP-a kroz rast potrošnje domaćinstava finansirane kreditima je loš. Pogotovo ako je ta potrošnja usmjerena na kupovinu proizvoda iz uvoza čime pogoršavamo deficit platnog bilansa. Sad već počinjemo da trošimo onoliko koliko zarađujemo ili se okrećemo domaćim proizvodima, pa stoga smatram da je gore spomenuti suficit u razmjeni sa Slovenijom pozitivna stvar. Struktura proizvoda u razmjeni je još uvijek nepovoljna za nas (izvozimo sirovine i polufabrikate, a uvozimo finalne proizvode), ali mislim da je suficit sa Slovenijom za nas dobra stvar.
Biro za zapošljavanje, agencije za statistiku i slične institucije “proizvode” podatke kojima je jedini cilj stvarnu situaciju predstaviti boljom nego što ona stvarno jeste.
@Akcionar
Nema nikakvog suficita sa Slovenijom. To su podaci za Republiku Srpsku. Izvoznici i uvoznici iz Republike Srpske stvarno imaju taj mali suficit, ali treba uzeti u obzir da je ogromna većina uvoznika (onako, odokativno, preko 90%) registrovano u FBiH, te tamo carini robu. Kasnije, kad oni prodaju robu u Republici Srpskoj, to se ne evidentira kao uvoz u Republiku Srpsku. U tome je stvar, a ne u nikakvom drastičnom povećanju izvoza ili smanjenju potrošnje.
Ali su ti isti podaci za RS-SLO u prethodnim godinama bili negativni? Da je sve ostalo manje-više nepromijenjeno, a mi iz deficita prešli u kakav takav suficit, onda bi se dalo zaključiti da su se uvoznici iz RS odjavili i registrovali u FBiH, što mi se ne čini kao razlog.
Izvinjavam se za OT, o ovome možemo na drugom tekstu pisati…