Politika i neuspjela privatizacija pokopale GIKIL, četvrtina radnika na birou

LUKAVAC – Jasenko Šogoljević je do prošle sedmice bio zaposlen u Global Ispat Koksnoj Industriji Lukavac. Na pravnim poslovima radio je posljednjih 16 godina. Početkom novembra nezvanično je saznao da će biti jedan od radnika kome će nakon proglašenog stečaja biti uručen otkaz. Prema riječima Šogoljevića, oko 200 njegovih kolega kojima su uručeni otkazi 11. novembra, tu informaciju nisu imali. Dan prije u kasnim popodnevnim satima, saopšteno im je da na posao više ne dolaze.

„Neki su bili na bolovanju pa su sutradan saznali da trebaju doći da podignu svoje rješenje o prekidu radnog odnosa“, tvrdi Šogoljević.

Među dvije stotine otpuštenih radnika su lica sa malignim oboljenjima, samohrane majke, hranitelji porodica, demobilisani borci i ratni vojni invalidi, djeca poginulih boraca, invalidi rada, trudnice i porodilje, stariji radnici pred ostvarenjem prava na penziju i radnici čija radna mjesta nisu ukinuta.

„Imamo situaciju da je čovjek invalid rada, profesionalno oboljenje stekao u Koksari i dobio je otkaz zbog toga što stečajni upravnik Almir Bajrić smatra da mu više nije potreban. On nikoga od nas nije pozvao na razgovor, nikoga nije vidio, nikome nije ništa ponudio. Jednostavno čovjek je tu došao na gotovo, što su pripremili oni koji su doveli Koksaru u ovakvo stanje“, tvrdi Šogoljević.

Do danas nisu razgovarali sa stečajnim upravnikom, ali ni predstavnicima Vlade Tuzlanskog kantona. Tvrde da komunikaciju nemaju ni sa sindikalnim predstavnicima.

Tokom boravka u Lukavcu pokušali smo razgovarati sa stečajnim upravnikom Almirom Bajrićem. Sekretar kompanije Emir Junuzović je kazao da će provjeriti mogućnost da razgovaramo sa njim, ali nam se nakon toga nije javio. Bajriću smo pitanja dostavili i putem telefonske poruke, ali na njih do zaključenja teksta nije odgovorio.

Premijer Tuzlanskog kantona Irfan Halilagić je za CAPITAL kazao da ovdje mnogo pitanja koja čekaju odgovor godinama.

„Sutra ću održati sastank sa ministrom privrede TK Edinom Durakovićem, ministrom za rad i socijalnu politiku i povratak TK Fadilom Alićem, ministarkom za boračka pitanja Senadom Dizdarević i zamjenikom kantonalnog pravobranioca Samirom Ćoskićem. Dogovorićemo dalji plan aktivnosti“, rekao je on.

Prema Halilagićevim riječima stvari idu u dva pravca.

„Prvi je da se održi proces proizvodnje kroz ovaj stečajni postupak koji je pokrenut. Da to bude kontrolisani stečajni postupak. S druge strane, svakako postoji i pitanje radnika koji će evidentno ostati bez posla, a riječ je oko dvije stotine radnika. I za jedno i za drugo pored Grada Lukavca i institucija Tuzlanskog kantona potrebno je aktivno uključivanje federalnog nivoa vlasti“, kazao je on.

Iako je premijer tvrdio da su otkazima obuhvaćeni radnici vezani za administraciju, Šogoljević nam navodi primjere hemijskih inžinjera koji su vezani za proizvodnju i našli su se među radnicima koji su ocijenjeni kao višak.

Vladu FBiH u pomoć priziva i gradonačelnik Lukavca Edin Delić.

„Mislim da se ovo u čemu smo se našli može smatrati društvenom elementarnom nepogodom. Mi smo u situaciji za koju ne mogu reći da je bila neočekivana, znalo se da ovo ide u tom smjeru, ali radi se o pogonu koji ne samo da je značajan za ekonomiju grada ili kantona, nego čak i za ekonomiju FBiH i cijele države. Jedna od kompanija koja je ostvarivala najveće prihode i najveće izvoze sa svim problemima koje je imala. Jedan od velikih zagađivača i to treba spomenuti. Da nema ove kompanije Željeznice FBiH vjerovatno bi prestale sa radom davno ili se našle u ko zna kakvim problemima. Sad smo došli do zida“, tvrdi Delić.

Kako je GIKIL došao do stečaja?

GIKIL je formiran spajanjem Koksno hemijskog kombinata Lukavac i Global infrastructure Holdings Ltd. Kasnije se izmjenama ugovora kao suosnivač navodio Global Steel Holdings Ltd registrovan u Indiji. Prema aktuelnom sudskom registru, većinsko vlasništvo je državno, a preostali procenat pripada GSHL-u. Taj omjer u praksi nije poštovan. Koksarom su više od 10 godina u potpunosti upravljali indijski vlasnici GSHL-a. Za sve navode o njihovim finansijskim malverzacijama tadašnje vlasti Tuzlanskog kantona su bile nezainteresovane. Tek 2016. godine utvrdili su da je većinsko upravljanje GSHL-a omogućeno falsifikovanim aneksom ugovora.

GSHL nikada nije ispunio ugovornu obavezu od 43 miliona ulaganja u Koksaru. Pri tome je fabriku i dodatno zadužio. Podizanjem višemilionskih kredita, koje je prikazao kao ulaganje, stavio je GIKIL pod hipoteku. Kao ulaganje je GSHL prikazao i repromaterijal koji je u stvari kupovao od svojih firmi iz inostranstva. Dugovi Koksare danas su porasli na preko 500 miliona KM.

Global infrastructure Holdings Ltd registrovan je na Isle of man, ostrvu koje formalno priznaje vlast britanske kraljice, ali nije dio Velike Britanije, i predstavlja jedno od poreskih rajeva za firme koje kriju svoje poslovanje ukoliko ono služi za izvlačenje novca i prevaru poslovnih partnera. Prvobitni ugovor o formiranju GIKIL-a u ime Global infrastructure Holdings Ltd potpisao je Pramod Kumar Mittal. On je mlađi brat Lakshmi Mittala vlasnika kompanije Arcelor Mittal, koji u BiH posjedovao zeničku željezaru te rudnik željezne rude u Prijedoru. Poslovni put Pramoda Mittala karakteriše to što je ostavljao finansijsku pustoš u svim firmama koje je kupovao, od Bugarske preko Srbije do Nigerije i sada BiH. Zajedno sa Vinodom, još jednim bratom, posjedovao je Ispat Industries, koju su do 2013. godine u potpunosti prodali zbog velikih gubitaka.

Trenutno su u sudskom procesu protiv države Bosne i Hercegovine po predmetu GIKIL-a. Traže 400 miliona odštete zbog pokušaja Vlade Tuzlanskog kantona da im uskrati suvlasnička prava zbog neispunjenja obaveza iz ugovora koje su predviđale 43 miliona investicija u preduzeće.

Ugovor o formiranju zajedničke kompanije potpisao je 2003. godine tadašnji predsjednik Vlade TK Bajazit Jašarević.

Šta dalje?

Profesor IPI Akademije Damir Bećirović smatra da je niz globalnih kretanja nepovoljno uticalo na rad GIKIL-a. Prema njegovom mišljenju cijenu koksa na globalnom tržištu diktiraju kineske kompanije koje su znatno povoljnije cjenovno u odnosu na kompanije sa evropskog tržišta. Za otpuštene radnike rješenje vidi u zapošljavanju kroz druge firme koje se bave proizvodnjom ili prekvalifikacijom.

Stečajni upravnik Almir Bajrić nam nije pojasnio koji je dalji plan. Odgovor na to pitanje nije poznat ni bivšim radnicima koje predstavlja Jasenko Šogoljević. Oni će svoje zahtjeve iznijeti na tematskoj sjednici Gradskog vijeća u Lukavcu 20. novembra. Pozvali su stečajnog upravnika, predstavnike Vlade Tuzlanskog kantona i Grada Lukavac.

Za ostvarivanje svojih prava angažovali su i pravnog stručnjaka koji će nadzirati uvezivanje njihovog radnog staža, utvrđivanje visine otpremnine i druga prava. U naredna dva dana biće održane sjednice Skupštine Tuzlanskog kantona na čijem dnevnom redu se ne nalaze pitanja vezana za stanje u lukavačkoj Koksari.

Trenutno vlasnik „Pavgorda“ Gordan Pavlović nabavlja ugalj radi održavanja proizvodnje u Koksari, a ujedno i avansno plaća Željeznicama transport. Problem je što Željeznice FBiH neće da voze zbog duga koji je akumuliran u proteklom periodu i iznosi oko 8,5 miliona KM. Ova kompanija je važna za opstanak i zbog Željezare Zenica koja koks koristi kao sirovina za proizvodnju. Na kraju prošle godine zapošljavala je 893 radnika i prikazala minus 118 miliona KM.