BEOGRAD, Redovan obrok, s vremena na vrijeme po neka nova „krpica“, odlazak u pozorište, bioskop, koncert i makar deset dana ljetovanja. Pristojan život teško je zamisliti bez nekog od ovih prohtjeva. Takav standard, ipak, je daleko od većine građana Srbije, jer traži skoro 130.000 hiljada dinara mjesečno. Nedostižan je jer je prosječna zarada u Srbiji 35.538 dinara. Precizne statistike još nema, ali grube procjene govore da pristojan život u Srbiji može sebi da priušti tek svaka deseta porodica.
Da bi kućni budžeti raspolagali sa tolikom sumom, i to pod uslovom da je dvoje zaposlenih u tročlanoj porodici, morali bi da primaju duplo veće plate. Statistika, međutim, otkriva i da u Srbiji rijetko koje domaćinstvo živi sa pune dvije plate, već jednu zaradu pojačava jedna penzija. U brojkama, to je oko 47.000 dinara.
– U Srbiji najviše deset odsto ljudi živi pristojno. Tome treba dodati još jedan do dva procenta ekstrabogatih, a svi ostali žive krajnje nepristojno – smatra Ranka Savić, predsjednik Asocijacije nezavisnih i samostalnih sindikata. – Računica kaže da dva miliona ljudi žive blizu i ispod linije siromaštva. Prije nekoliko dana sam obišla sedam preduzeća u Mladenovcu, koji je beogradska opština, i uvjerila se da ti ljudi žive katastrofalno. Plate su od 20.000 do 25.000 dinara. U „Jumko“ Vranju rade za malo više od 9.000 dinara. Ljudi su bijesni, jer država pokušava da nas uvede u red, traži da se plaćaju računi, prijeti kaznama, oduzimanjem imovine, a ona je sama u neredu. Ona duguje svima.
Ti koji žive pristojno mahom rade, kaže Ranka Savić u državnoj upravi, bankama i osiguravajućim društvima. A sem iznosa zarade, od dobrog dijela ove zemlje ih dijeli i datum njene isplate. Dok njihove plate ležu od 1. do 5. u mjesecu, većina radnika u privredi živi pod stresom hoće li zarada ikada stići.
Duša
– Samo za osnovne, egzistencijalne potrebe porodici od četiri člana treba u rasponu od 80.000 do 120.000 dinara. To zavisi od mjesta boravka – ističe ekonomista Dragovan Milićević. – Troškovi stanovanja su u velikim gradovima skuplji nego u manjim sredinama. Potrebe za osnovnim namirnicama su uglavnom svuda iste, ali treba uzeti u obzir ako neko posjeduje automobil. Ta porodica ima troškove održavanja, parkiranja, saobraćajnih kazni i svih onih izdataka koje ovakav položaj čini još težim.
I tu se, naravno, ne završavaju ljudske potrebe. Osim hrane, pića i doma, za život su neophodni obrazovanje, kultura, pa i zabava. A i to košta.
– Za drugi nivo potreba, koji neposredno utiču na kvalitet života i određuju čovjeka kao humano biće, prema mom mišljenju se u prosjeku mjesečno mora dati od 50.000 do 60.000 dinara – dodaje Milićević. – Prema tome, za uobičajan život prosječne porodice minimum sredstava je od 150.000 do 200.000 dinara. Nažalost, to je veoma blizu nivou u bližem i daljem okruženju. Još uvijek su neke cijene, poput ugostiteljskih usluga i obrazovanja, u Srbiji niže, pa je i potreban novac za prosječan život manji ovde, nego u Sloveniji i Hrvatskoj. S druge strane, prosječna primanja srpske porodice su daleko manja nego u okruženju, što je osnovni faktor određenja standarda srpske porodice.
Korpa
Nezahvalno je određivati koliko bi to koštala pristojna potrošačka korpa, prije svega zbog rastegljivosti pojma „pristojna“. Cjenovnici u radnjama sugerišu da je za hranu i hemiju tročlanoj porodici mjesečno potrebno oko 40.000 do 45.000 dinara.
– Nikad ne znam koliko mi tačno ode na hranu, ali iako imamo pristojne plate, na kraju mjeseca nikada nismo u plusu – kaže Sonja Vujić. – U velike nabavke idemo na svakih deset dana do dvije nedjelje i račun je rijetko kada manji od 20.000 dinara. Sigurno još 15.000 damo za struju, komunalije, telefone, internet i te prateće kućne troškove. Pošto nemamo minimalne zarade, plaćamo i maksimalnu cijenu vrtića. To je blizu 9.000 mjesečno.
U preciznu računicu ne bi da ulaze ni potrošačka udruženja, ali jasno poručuju da bi politika cijena, u uređenoj državi, mogla da bude drugačija. Takva da potrošači ne snose sve troškove u lancu.
– Koliko treba za pristojan život prosječne porodice teško je reći, svako ima svoje aršine – objašnjava Edina Popov, predsjednica UO Asocijacije potrošača Srbije (APOS). – Žalosno je to što država i proizvođači sve svoje troškove i neracionalnosti svaljuju na leđa potrošača. Znaju da ne možemo da ih kaznimo i da biramo druge. To je jedan zatvoren krug, gdje je položaj potrošača više nego očajan, bez trenutne mogućnosti da bilo šta učine da ga poprave.
Popova dodaje da je nedavno njihovo uporedno analiziranje kvaliteta i cijena jestivog ulja na tržištu Srbije i Njemačke pokazalo da je litar tog proizvoda kod nas 1,5 evra, a kod njih 0,9 do 2,2 evra. Plata u Njemačkoj je oko 1.000 evra i više od tri puta veća od srpske prosječne zarade.
Putovanje
Pristojan život u Srbiji, sa tim će se složiti većina, mora da uključi i isto tako pristojno ljetovanje. A tu su cijene raznovrsne. Na njih, međutim, treba dodati i vanpansionsku potrošnju.
– Aranžman za tročlanu porodicu, koja ima malo dijete, u našoj agenciji može da se nađe već od 400 evra za deset dana u hotelu u Grčkoj – kaže Milica Žarković iz „Kontikija“. – S druge strane, u ponudi su i hoteli u kojima je deset dana po osobi i po 1.200 evra, pa ljetovanje za porodicu košta i 3.000 evra. Nema pravila koji se aranžmani brže prodaju, ali uvijek vlada interesovanje za specijalne ponude. To znači da ma koliko davali za svoje ljetovanje, naši građani vode računa o popustima.
Mi smo našu računicu tako obračunali da bi tročlana porodica mogla da se pristojno odmori za ukupno 1.500 evra. To znači da bi svaki mjesec morali da stavljaju sa strane oko 15.000 dinara, ako izuzmemo mjesec kada putuju ili onaj odmah po ljetovanju.
U obračun nismo uključili ni povremeni obilazak neke svjetske prestonice ili odlazak na zimovanje. Oni bi iz džepa izvukli najmanje još 1.500 evra. Mnogi smatraju da to spada u pristojan život, ali je činjenica da su tolika putovanja, nažalost, nedostižna ubjedljivoj većini naših građana.
Izlasci
Kada bi imali odriješene ruke, mnogi bi na izlaske mogli da potroše neograničene svote novca. Pretpostavlja se da bi porodica koja se može pohvaliti solidnim standardom makar jednom mjesečno mogla da jede u restoranu. Gledajući prestoničke cijene, račun bi bio najmanje 5.000 dinara.
Ista takva porodica sigurno će makar jednom mjesečno odgledati pozorišnu predstavu, otići u bioskop, a možda i na neki koncert. Za sve ovo im treba najmanje još 4.000 do 10.000 dinara. Zavisi od umjetnika koje bi gledali i slušali.
Kreditna zaduženja
Naš zbir ukupnih mjesečnih troškova ima smisla samo ukoliko porodica nije kreditno zadužena. Većina je, nažalost, „okovana“ stambenim kreditima. U tom slučaju, u prosjeku im treba još najmanje 35.000 dinara mjesečno. Ako su kredit digli zbog novog auta ili da refinansiraju ranija zaduženja, rata je manja, ali teško da ide ispod 15.000 dinara.
Trošak za garderobu
Na garderobu nije teško potrošiti novac, koliko god da ga ima. Obuće nema ispod 5.000 dinara, bluze ispod 2.000, majice su najmanje 1.000 dinara. Pantalone su makar 3.000 dinara. Tročlana porodica, ako ne može, ne kupuje svakog mjeseca i odijeću i obuću. Pristojan život znači da se ne jure najjeftinije robne marke, pa smo procjenili, da oni kojima zarade to dopuštaju, na krpice izdvajaju od 10.000 do 15.000 dinara svakog mjeseca. Novosti
Plati fali triput više
