BEOGRAD, Za razliku od većine stanovnika savremenog svijeta, koji žive u minusu, zabrinuti da će izgubiti posao ili da neće moći da otplate kredit, neki pojedinci, koji u svojoj sredini važe za ekscentrike ili čak ludake, smatraju da su pobjedili kapitalizam na taj način što su se odrekli novca i odbijaju da robuju potrošačkom mentalitetu današnjeg razvijenog društva.
.
Trampa kao model
.
Nijemica Hajdemari Švermer (69) već 15 godina ne koristi keš. Uspjeva da preživi zahvaljujući trampi robe i razmjeni usluga. Kaže da joj je život bez novca mnogo srećniji i lijepši. Sa ovom praksom počela je prije 20 godina, kada se, poslije razvoda, sa dvoje djece doselila u Dortmund.
.
Primjetila je veliki broj beskućnika u tom gradu i odlučila da im pomogne da se uključe u društvo. Došla je na ideju da otvori radnju u kojoj ništa nije moglo da se kupi novcem. Sve što vam je potrebno ste mogli da dobijete radeći ili trampom za nešto što vam više nije potrebno. Iako beskućnici nisu pokazali interes za njen projekat, u radnju su pohrlili penzioneri i nezaposleni stanovnici Dortmunda. Donosili su gomile stvari koje im nisu bile potrebne, dok su nezaposleni i penzionisani majstori i intelektualci nudili znanja i vještine u zamjenu za neku stvar ili uslugu.
.
Za Hajdemari to je postao način života. Godine 1996. napustila je stan i posao učiteljice. Počela je da živi nomadski, seleći se iz kuće u kuću. Kiriju plaća radeći po kućama, a sva njena imovina staje u jedan kofer. Priznaje da ima 200 evra ušteđevine “za svaki slučaj”, a nema zdravstveno osiguranje jer se ne plaši bolesti, “pošto svi ionako jednom moraju da umru”.
O svom iskustvu Švermerova je napisala knjigu “Zvezda-novac eksperiment”, a o njenom životu je snimljen dokumentarac “Živeti bez novca”.
.
Snabdjevanje na ulicama
.
Amerikanac Danijel Suelo (48) stanuje u pećini u američkoj državi Juti. Za razliku od prosječnog Amerikanca, nema kredit, niti ga muče novčane brige. Godine 2009. odlučio je da prestane da koristi novac, odrekao ga se kao neke loše navike. Diplomirao je antropologiju na Univerzitetu Kolorado i nekoliko godina je bio u sastavu Mirovnog korpusa u Andima, pružajući pomoć tamošnjim plemenima. Živio je u budističkom manastiru u Tajlandu i obišao je Indiju. Ta iskustva su na odlučujući način uticala na njega i njegovu odluku da se odrekne civilizacije.
.
Pećina se nalazi visoko u kanjonu, između vodopada, na sat hoda od Moaba, pustinjskog gradića u Juti. Povremeno dolazi u gradsku biblioteku i tu na internetu piše blog. U svom domu Danijel ima šporet na drva, sa zida vise šerpe i lonci, ispod njih su kofe pune pirinča i pasulja, krevet od ćebadi je na zemlji i to je praktično sve što posjeduje. Slično klošaru, na ulicama Moaba nalazi sve što mu treba, uključujući odjeću, hranu i druge potrepštine.
.
Uveče čita Bibliju, dok uživa u spremljenoj večeri: skakavcima na žaru. Kad zagusti ne gade mu se ni gušteri, mravi ili pregažene životinje. Ne plaši se divljih zvjeri sa kojima pije vodu na istom potoku, niti škorpija koje gamižu po zidovima pećine. Kaže da je srećan i da ne planira povratak u civilizaciju.
.
Preživljavanje od uzgojenog i sunca
.
Britanac Mark Bojl živi u kamp-prikolici, koristi laptop i mobilni telefon na sunčevu energiju, ali se sasvim odrekao novca. Studirao je ekonomiju i vjerovatno bi završio kao ugledni menadžer s dobrom platom da nije nabasao na video pod nazivom “Gandi”.
.
– Od tog čovečuljka u bijeloj platnenoj odori naučio sam veliku lekciju: da sam na sebi promjenim svijet onako kako hoću – priča on.
.
Bojl je veliki zagovornik očuvanja životne sredine i zaštite prirode. On smatra da je novac kojim kupujemo razna dobra kriv za čovjekovo otuđenje od prirode i njeno uništavanje. Zato živi u prikolici na jednoj ekološkoj farmi gdje volontira, a sve obroke sprema na otvorenom i koristi drva kao ogrev. Hranu uglavnom sam gaji, mada je u početku skupljao tuđe otpatke. Umjesto paste za zube, koristi zgnječenu sipinu kost, a umjesto toalet papira – obične novine.
.
– Šta sam naučio? Da pravu sigurnost pruža prijateljstvo, a ne novac. Da je siromaštvo Zapada zapravo siromaštvo duhovne prirode. I da ako nemate plazma televizor, ljudi misle da ste ekstremista – zaključuje Bojl. Blic