BEOGRAD, Kada planiraju proizvodnju, poljoprivrednici u Srbiji ispred sebe imaju čitav niz „nepoznatih“ – od cijene goriva, đubriva i sjemena, do krajnje cijene po kojoj će svoj proizvod prodati.
Stabilna je samo jedna cifra – iznos koji će dati za arendu, odnosno, za zakup zemljišta. A ta cifra, kako kažu poljoprivrednici i stručnjaci, u Vojvodini varira od 120 pa sve do 300 evra po jutru oranice, tako da je, kada se prevede u hektare, taj iznos duplo veći.
I pored ovakve cijene, ali i nesigurnog profita, poslije plasmana poljoprivrednnih proizvoda, kako objašnjava Đorđe Bugarin, sekretar Udruženja poljoprivrede, Privrene komore Vojvodine, u svim krajevima Vojvodine se zemljište se traži i gotovo nijedan hektar ne ostane neobrađen.
– Cijena zakupa zavisi od mnogo faktora – navodi Bugarin. – Tu je, prije svega, veličina parcele, kvalitet zemljišta, to da li se zemljište graniči sa zemljištem koje potencijalni zakupac već obrađuje. Na cijenu mnogo utiče i to da li u ataru ima državnog zemljišta, a i dogovor o dužini zakupa. Uobičajeno je da se zakup plaća kada se rod „skine“, tako da je, ako se dogovori plaćanje unaprijed, cijena zakupa u pravilu niža.
Smanjenje cijene, dodaje Bugarin, poljoprivrednici mogu da „isposluju“ i ako sa vlasnikom zemlje dijele podsticaj koji država daje za obradu zemljišta.
– Tada, na neki način, i vlasnik zemljišta učestvuje u riziku, jer nikad nije sigurno, hoće li država podsticaj i uplatiti – kaže Bugarin. – Do prije desetak godina, plaćanje arende se često dogovaralo u robi, odnosno, u „metrima“ pšenice i kukuruza, ali, sada je to sve rjeđi slučaj, pošto cijena žitarica mnogo varira.
Milan Aperlić, poljoprivrednik iz Stapara, u Bačkoj, i sam muku muči sa arendom. Obrađuje oko 50 hektara svoje i isto toliko zakupljenje zemlje. Neke parcele, zakupljuje već 20 godina od istog vlasnika.
– Kod nas u Staparu zemljište je, kako kažu, najplodnije u Vojvodini, a i cijena zakupa mu je takva – objašnjava Aperlić. – Cijena zakupa ide i do 250 evra po jutru, pa moramo da baš dobro radimo, da bismo imali neki profit. Kad se uzme u obzir da su neke kolege ove godine imale samo 10 ili 15 „metara“ žita sa hektara, odnosno, oko 1,5 tona, a cijena je bila od 16 do 18 dinara za kilogram, onda je jasno u kakvom su problemu ako moraju da plate arendu.
Situacija je, kako navodi Dragiša Borić, poljoprivrednik iz Lukićeva, kod Zrenjanina, koji obrađuje oko 800 hektara, od kojih je oko trećine u zakupu, slična i u Banatu. Zakup dobrih oranica je, kako kaže Borić, iz godine u godinu sve skuplji, a uz udaljenost, kvalitet i veličinu, često zavisi i od bezobrazluka vlasnika.
– Nekad smo imali pravila da se zemljište plaća u proizvodima i tako smo na neki način dijelili rizik – kaže Borić. – Sada se to rijetko primjenjuje, pa je čitav rizik na nama koji zemlju obrađujemo. Vlasnik zemlje, kada plati porez i vodne doprinose, ima samo profit.
Napolica
Običaj da se zemljište daje u zakup „napola“, odnsono, u napolicu, kako objašnjava Bugarin, gotovo da je nestao.
– Tada se ulaganje delilo, na pola, a tako se delio i profit, odnosno, rod – objašnjava Bugarin. – Zakupac je, kao svoj dio, unosio rad, odnosno, troškove proizvodnje, a rizik se dijelio na pola.
Zatišje u Sremu
Draško Danilović, iz Kuzmina, u Sremu, obrađuje oko 300 hektara, od kojih je oko dvije trećine u zakupu.
– Sada imamo neko zatišje, po pitanju cijene – kaže Danilović.
– Mislim da je to i realno donekle , jer je sigurno da se sa ovako niskim cijenama žitarica, cijena zakupa viša od 500 evra po hektaru, teško može opravdati. Novosti
