SOMBOR, Preduzeće “Bioenergoil” iz Sombora prava je mala ekološka fabrika, prostire se na 400 kvadratnih metara u hali “Seme Sombor”, poznatijoj kao stara klanica. Od otpadnih ulja i masti organskog porekla, ovdje proizvode biodizel. Zapošljava samo pet radnika, jer je sve automatizovano.
Kupaca je mnogo, ali zasad ovaj energent isporučuju poljoprivrednim gazdinstvima, apatinskoj “Elbi”, ribnjacima i manjim potrošačima.
Uzeli kredite
Riječ je o korišćenom ulju iz restorana, hotela, domova učenika, bolnica i ribarnica. Tako iskorišćena ulja, umjesto da završe kao zagađivači vodotoka i zemljišta, postaju sirovina za proizvodnju goriva koja ne zagađuje okolinu, a uz to je ujedno jeftinije od običnog dizela. Mjesečno proizvedu oko 15.000 litara biodizela, što je nedovoljno za zahtjevno tržište.
Pogon su osnovali 2007. godine Slobodan Katanić i Dragan Maksimović, uz pomoć Fonda za kapitalne investicije Srbije i Vojvodine, te kreditima banaka, ali i sopstvenim sredstvima.
Dva partnera kupila su vrhunsku opremu od engleskog proizvođača “Euro feul teš”, i ona je identična opremi koja se koristi za proizvodnju biodizela za vozni park kraljice Engleske.
– Iako Srbija godišnje ima 40 miliona litara otpadnog ulja, naša mala fabrika ima problema sa sirovinama, jer se najveći dio tog otpada još uvijek baca, pa su naši kapaciteti uposleni sa samo deset odsto – kaže Maksimović.
Međutim, naruku im ide zakon o upravljanju otpadom, koji najnovijim dopunama obavezuje sve one koji ga imaju da ga predaju ovlašćenim preduzećima za preradu. Maksimović veli da otpadna ulja dobijaju iz preduzeća “Marba” iz Maglića i restorana u okolini Sombora i Apatina, a prve tone ovog ulja nedavno su stigle i iz Kraljeva. Kilogram otpadnog ulja Somborci plaćaju šest dinara, a na lice mjesta donose posude, a odvoze ga o svom trošku. Ovdje kažu da litar otpadnog ulja daje litar biodizela.
Somborsko preduzeće je, pored šidske fabrike, jedino u Vojvodini koje se bavi ovom vrstom prerade otpada.
Melju loš suncokret
Od lošeg, takozvanog neuslovnog suncokreta, koji dobijamo od Instituta za ratarstvo iz Novog Sada, možemo takođe da napravimo biodizel. Za to postoji posebna mašina koja melje i cijedi loš suncokret, a za litar biodizela potrebna su četiri kilograma neupotrebljivog suncokreta – napominje Maksimović.
Odlične ocjene
Istovremeno, u obližnjoj Telečki, 14 poljoprivrednika okupljenih u Udruženje proizvođača “Ekoland RS”, već nekoliko godina, na 40 hektara, uspješno proizvodi organsku papriku. Sve što proizvedu – prodaju poznatom kupcu u Njemačkoj, i nemaju problema sa plasmanom.
Prije sjetve već znaju po kojoj cijeni će biti prodata paprika, pa tako i planiraju sjetvu. Paprika iz ovog dijela Bačke je među najkvalitetnijima, kaže Rudolf Biler, vlasnik fabrike mesa u njemačkom gradu Švebiš.
– On je, uzimajući 15 uzoraka, od kojih su neki bili iz Španije i Mađarske, odabrao baš našu papriku iz Telečke – veli Valeria Balint, predsjednica Udruženja poljoprivrednika “Ekoland”, inače diplomirani inženjer poljoprivrede, koja je iz svog rodnog mjesta dostavila začinsku papriku na ocjenjivanje u Njemačku.
Ona dodaje da se paprika ne zaliva, jer joj klima na Telečkoj visoravni pogoduje.
Paprika se bere ručno, zatim suši i melje, takođe na ovaj način, što je karakteristično za bioproizvodnju.
Inače, njive se ne đubre mineralnim đubrivom, već stajskim, a usjevi se okopavaju ručno. U zaštiti ove paprike se jedino mogu koristiti preparati na bazi bakra.
Čitav proces proizvodnje je pod stalnom kontrolom, a mlin ima sertifikat za organsku proizvodnju.
Porodice o bioproizvodnji znaju sve, međusobno se pomažu i tako štede na troškovima za radnu snagu – pojašnjava Valeria Balint. Proizvođači iz Telečke ove godine planiraju da na njemačko tržište plasiraju oko šest tona crvene mljevene paprike.
Solidna cijena
– Ovogodišnja cijena biopaprike ugovorena je po cijeni od 10 evra po kilogramu, što je sasvim solidno, a prosječan rod po jutru očekuje se da će iznositi oko 400 kilograma – napominje Valeria Balint. Novosti