BEOGRAD, Očekivali su proizvođači maline u užičkom kraju, da će se njihov mukotrpan rad isplatiti. Polovina berbe je završena, a svima je, nažalost, jasno da će zarada jedva pokriti troškove proizvodnje.
Hladnjačari su ponudili odgovor na pitanje: zašto je ove godine otkupna cijena najniža u četiri decenije dugoj istoriji stvaranja najvećeg srpskog poljoprivrednog “brenda”?
– Znamo koliko je teško gajiti malinu, ali treba da se zna da su i hladnjačari u velikim problemima. Imamo hiperprodukciju ove godine, cijelom kontinentu je potrebno manje ovog voća nego što se u našoj zemlji trenutno proizvodi – tvrde u Udruženju hladnjačara Srbije – Evropi treba 70.000, a kod nas će ove godine biti 100.000 tona roda.
Prošle godine se prvi put dogodilo da hladnjačari nisu uspjeli da prodaju svu otkupljenu malinu, uskladištene, neprodate zalihe ostale su u Srbiji. Procjena hladnjačara je da imaju oko 15.000 tona prošlogodišnje maline.
Veliki promašaj države, ističu hladnjačari, jeste nepostojanje razvijene industrije za preradu voća u Srbiji. Ona bi prihvatila sve viškove roda za stvaranje finalnih proizvoda. Ovako, malina preko granice putuje zamrznuta, ne može se preko granice naći u svježem stanju ili kao sastojak nekog ovdašnjeg proizvoda.
– Poljska izvozi malinu za 60 do 70 centi svake godine, otkupna cijena je tamo godinama unazad daleko niža u poređenju sa Srbijom. Mi smo dio tog tržišta i sa višim cijenama ne možemo računati na izvoz. Zato ove godine plaćamo najviše 80 dinara za prvu klasu – dodaju hladnjačari. – Pored toga izdvajamo za plate radnika, doprinose, takse i poreze, struja koju hladnjače “progutaju” veoma je skupa, a kod države nema “odloženog” plaćanja.
Dok proizvođači bez uspjeha nastoje da povećaju otkupnu cijenu, hladnjačari upozoravaju: potražnja iz inostranstva je još manja nego lani, cijela godina biće neizvjesna. Kakve će biti dugoročne posljedice za čitav malinarski lanac, poslije najlošije sezone do sada, vidjeće se iduće godine. Ako je vjerovati hladnjačarima, svjetsko tržište je pregazilo srpsku malinu, a njen oporavak je neizvjestan.
Mala tražnja
Većina hladnjačara iz Arilja, prestonice “crvenog zlata”, članovi su Udruženja hladnjačara Srbije.
– Meni je od prošle godine ostalo 500 tona maline. Eksperti raznih struka mogu doći u Arilje, da se i sami uvjere zašto je otkupna cijena sada tako niska – rekao je Milomir Zimonjić, jedan od ariljskih hladnjačara. Novosti
Niko neće srpsku malinu
