Kao i studentski protesti 1968. godine i pokret Žutih prsluka se u svom najradikalnijem obliku veže za Francusku, a tu mu je i izvor. Visok nivo građanske svijesti se u trenucima velikih društvenih i ekonomskih potresa u Francuskoj uvijek izlijeva na trgove i ulice.
Jedna od ekonomsko-psiholoških “teorija” tvrdi da je babica Žutih prsluka rast cijena nafte (uslijed povećanja poreza), a da su građani zbog toga požutili od muke. Pokret je vrlo zanimljiv po načinima djelovanja, a u jednom trenutku je čak pokušao destabilizovati francuski bankarski sistem tražeći od svojih učesnika da istovremeno iz francuskih banaka povuku što veću količinu novca, što pokretu daje vrlo očigledna antikapitalistička obilježja.
Ovaj maštoviti pokušaj naravno nije uspio (nije bio koordiniran, a i veličina gotovinskih isplata iz francuskih banaka je ograničena), kao ni njegova srpsko-balkanska replika kroz blokadu saobraćajnica zbog rasta cijena naftnih derivata.
U Srpskoj, a i u cjeloj BiH, građanska svijest nije i nikada neće biti na francuskom nivou i zato je ovaj oblik borbe za očuvanje ekonomskih interesa potrošača suviše idealistički i suviše naivan.
Moj prijedlog je da se ideja Žutih prsluka o smanjenju cijena benzina obuče u postojeće zakonsko bh ruho, a evo i kako.
Ni BiH, niti jedan njen entitet ne može ni na koji način uticati na svjetsku cijenu sirove nafte (vidjeti grafikon), koja je osnova za formiranje cijene naftnih derivata. Cijena sirove nafte je za nas data, njene promjene je nemoguće tačno predvidjeti, ali uticati na prodajnu cijenu naftnih derivata i njenu strukturu je moguće.
Primjedba bh potrošača nije samo na rast cijena benzina, kada cijene sirove nafte (žuta boja na grafikonu) ili porezi/akcize rastu. BH kupac nafte pocrveni od muke i kada cijena sirove nafte na svijetskom tržištu pada, a cijena benzina u BiH ostaje ista. Ta pojava, rigidne/ljepljive cijene (eng. sticky prices) poznata je u ekonomiji i nije karakteristična samo za BiH. Na mnogima tržištima cijene finalnih proizvoda se “dvoume” kada trebaju pasti usljed pada cijene sirovina. Vrlo često se izmišljaju razlozi tipa “stare zalihe se moraju prodati po starim cijenama”, kao da je prodajna cijena fiksirana od strane neke više sile, iako je uvijek određuje ili jedna čovjek ili neka grupa ljudi.
Zbog izuzetnog značaja nafte kao energenta i Srpska i Federacija imaju zakon o nafti i naftnim derivatima. U oba zakona je navedeno da se cijene nafte formiraju po tržišnim uslovima, a da vlada/resorno ministarstvo može odrediti najvišu cijenu ukoliko dođe do problema i poteškoća u snabdjevanju.
Međutim oba entiteta imaju i zakone o regulaciji/kontroli cjena.
Ne ulazeći u stepen konfliktnosti ovih zakona (Zakona o nafti i derivatima nafte i Zakona o regulisanju cijena), kao ni u strukturu i visinu maloprodajne cijene naftnih derivata na bh tržištu, navodim neke od opcija koje daje Zakon o regulisanju cijena (SG RS 106/2009).
Mjere neposredne kontrole cijena se primjenjuju u slučaju značajnih poremećaja na tržištu, a pod njima (poremećajima) se između ostaloga podrazumjevaju; v) neočekivani rast cijena proizvoda, monopolsko formiranje cijena, zloupotreba dominantnog položaja, vanredne okolnosti (prema procjeni vlade).
Neke od mjera neposredne kontrole cijena su; vraćanje cijena na prethodni nivo, određivanje načina formiranja cijena, određivanje visine marže, određivanje najviše cijena i određivanje fiksne cijene.
Mjere neposredne kontrole cijena propisuju se izuzetno, i to … radi zaštite životnog standarda i radi utvrđivanja prodajnih cijena proizvoda koji se koriste za intervenciju na tržištu .
Dakle, Vlada Republike Srpske (a i nadležne ustanove u Federaciji Bosne i Hercegovine) ima zakonsku mogućnost da smanji stepen nezadovoljstva bh “Žutih prsluka” i svojom politikom zakonitog i opravdanog ekonomskog intervencionizma poveća potrošački višak svojih građana (tj. količinu novca koja će im ostati u džepu kada napuste benzinsku pumpu).
Ona može “pomoći” cijenama da padnu, ako se one po tom pitanju izuzetno i dugo dvoume.
Vlada Republike Srpske to može uraditi koliko sutra, ako smatra da je cilj vladanja jednim društvom povećanje blagostanja potrošača tj. ogromne većine građana.
Smanjenje izdataka za naftu, znači i povećanje potrošnje drugih proizvoda/usluga tj. poboljšanje položaja (rast prihoda) drugih sektora i djelatnosti u odnosu na djelatnost maloprodaje nafe i naftnih derivata, a to doprinosi izbalansiranom ekonomskom razvoju po privrednim djelatnostima. Dragan S. Jović*
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
