ZAGREB – Hrvatsko tržište radne snage suočava se s hroničnim nedostatkom kvalifikovanih radnika i snažnim uvozom radnika iz inostranstva čiji se broj u poslednjih pet godina upeterostručio, a sada na tržište rada sve više ulazi i generacija Z koja je počela značajno mijenjati situaciju jer je, prije svega, riječ o mladim ljudima koji su dio svog školovanja proveli u pandemiji kovida tokom koje su se dogodile značajne promjene uslova života i rada.
To je generacija koja je spremna često mijenjati posao i nema osjećaj lojalnosti prema firmi, za razliku od starijih generacija, koja stavlja naglasak na balans privatnog i poslovnog života, koja se ne obazire na tradicionalne postulate i koja možda i ne zna šta je Hrvatski zavod za zapošljavanje, rekla je direktorica granskih udruga Hrvatske udruge poslodavaca Jasminka Martinović na konferenciji »Tržište rada« koja je okupila stručnjake, poslodavce i sindikaliste.
Dodaje da je u Hrvatskoj trenutno najviše stranih radnika iz BiH, dok su na drugo mjesto izbili radnici iz Nepala, premašivši broj radnika iz Srbije. HUP zajedno sa sindikatima stoga zagovara donošenje strategije integracije domaćih, ali i stranih radnika, nastavila je Martinović, zbog kulturoloških, vjerskih i socioloških karakteristika stranih radnika o kojima kao država i poslodavci moraju itekako voditi računa.
“Jedna od prvih stvari koje tražimo je učenje hrvatskog jezika, država je ponudila vaučere, no uslov je da strani radnik mora biti u Hrvatskoj minimalno jednu godinu, što je puno prekasno za učenje jezika. Bilo bi idealno da čim uđu na naše tržište rada počnu učiti hrvatski jezik, ako ne i prije toga”, rekla je Martinović.
Predsjednica Sindikata trgovine Zlatica Štulić kaže da se s problemom nedostatka radne snage posebno suočava sektor trgovine, uprkos tome što su im konkursi za posao stalno otvoreni, a poslodavci zapošljavaju tokom cijele godine.
“Na te konkurse se ne javljaju naši radnici, a fluktuacija radnika u trgovini je izuzetno velika. Radnici se zadržavaju dosta kratko, posebno mlađi, i to samo dok ne pronađu nešto bolje u nekom drugom sektoru. A s obzirom na to da su plate prodavača vrlo niske, nešto malo veće od minimalca, nisu primamljive za zapošljavanje, pa su poslodavci primorani zapošljavati radnike iz trećih zemalja, iz bivše Jugoslavije, ali i iz Nepala, a sada ih ima i u maloprodaji”, navodi Štulić.
Dodaje da stranim radnicima treba znanje hrvatskog jezika kako bi mogli raditi na blagajnama, a ne samo u skladištima. Iako je ograničavanje rada trgovina na 16 nedjelja godišnje donekle popravilo situaciju, uslovi rada su i dalje teški, napominje Štulić, jer je sve više posla u maloprodaji, a sve manje zaposlenih, a taj nedostatak nadomještaju žene koje čine dvije trećine zaposlenih u maloprodaji, što je fizički i psihički naporno, a i kupci su vrlo zahtjevni. Dolazi do verbalnih napada na prodavačice, posebno od pandemije koronavirusa naovamo.
Sindikati građevinarstva i trgovine istaknuli su probleme pronalaska i zadržavanja radnika, posebno kvalifikovanih, uz napomenu da se ne protive uvozu radne snage, ali da on mora biti sektorski i u kvotama. Prema riječima predsjednice Sindikata građevinarstva Jasenke Vukšić, od ukupnog broja zaposlenih u tom sektoru trenutno jednu trećinu čine strani radnici, odnosno njih 50 hiljada, a zahvaljujući sindikatu domaće su radnike, kaže, pripremili na dolazak radnika iz inostranstva.
“U posljednjem kolektivnom pregovoru ugovorili smo mentorski rad i nagrađivanje mentora. Ako domaći radnik pomaže stranom, dobije povećanu platu. Imamo prednost što su nam plate razrađene po kolektivnom ugovoru, imamo prevodioce, uređaje i s njima možemo razgovarati. Nepalci imaju dvadeset jezika, oni se međusobno ne razumiju”, ukazala je Vukšić na još jedan problem koji se u građevinarstvu rješavao unaprijed te dodala da se unaprijed mora propisati i kontrolisati smještaj radnika.
Iako gubitak, odnosno nemogućnost dobijanja kvalitetne radne snage zasad ne ugrožava poslovanje velikih kompanija u Hrvatskoj, poput Ine, sindikat u naftnoj kompaniji za zadržavanje radnika ključnim smatra platu jer navode da dvije trećine radnika radi ispod prosečne plate u Hrvatskoj, dok dobit Ine raste tri puta više nego plate.
“Ako si Ina dozvoli da novog radnika plati više nego onog koji je tu dvadeset godina, logično je da će stručni kadar odlaziti u druge kompanije ili u inostranstvo. Problem kompanija je što ne nagrađuju lojalnost radnika. Učešće u dobiti bi radnika dodatno vezalo. Ina je imala takav sistem, godišnji bonus vezan uz uspješnost, a kad je nakon korone počela rasti plata, dio bonusa prelio se u platu i to je počelo uticati na lojalnost”, rekla je predsednica sindikata SING Jasna Pipunić.
Potpredsednik HGK-a za trgovinu i internacionalizaciju Igor Pokaz smatra da bi produženje radnih dozvola na tri godine moglo smanjiti nagli uvoz stranih radnika, ali i njihovo zadržavanje u Hrvatskoj.
“U ovom trenutku nemamo smjer kako zadržati kvalitetnu radnu snagu, ali i kako osvježiti da iz zemlje iseljenika postajemo zemlja useljenika. Velike nade polažemo u mogućnost povratka iseljenih Hrvata, ali i pronatalitetne mjere. To su dugoročne mjere čije ćemo rezultate videti za dvadesetak godina. To je dugoročni projekat koji se ne može vezati uz jedan izborni ciklus”, poručio je Pokaz. SEEbiz